Na igralištu se čuo smijeh djece. Mladić koji je tuda prolazio, upita svoga učitelja: „Reci mi, molim te, kako to da svi ljudi žele biti sretni, a ipak to ne uspiju?“ Učitelj pokaže na zaigranu djecu: „Ja mislim da su ova djeca na igralištu sretna.“ „Kako i ne bi bila“, odgovori mladić, „igraju se.“
Potom nastavi: „Ali što je sa srećom odraslih?“ Učitelj odgovori: „Kao i sa srećom djece.“ Dok je to govorio, uzme iz džepa nekoliko malih novčiča i baci ih među djecu. Odjednom nestade osmijeha na njihovim licima i svi se slete da bi ugrabili bačene novčiće. Otimali su se za njih. Umjesto smijeha i igre, nastala je velika galama.
„Dakle, što je omelo njihovu sreću?“, upita učitelj. „Svađa“, odgovori mladić. A što ih je dovelo do svađe?“, nastavi učitelj. „Pohlepa“, rece mladić. „Dobio si odgovor na svoje pitanje“, reče učitelj udaljujući se od igrališta.
Prema kineskoj pripovijetki