1. Svaki čovjek, po svojoj naravi, teži za znanjem.
2. Zaista, bolji je siromašan seljak koji Bogu služi od uznosita filozofa koji putove zvijezda proučava, a svoju dušu zaboravlja.
3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu.
4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a živio bez ljubavi – što bi mi to koristilo pred Bogom, koji će me suditi prema djelima?
5. Stišaj preveliku želju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, žele da ih smatraju učenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a duši jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se koječega laća, a ne onoga što koristi duši.
9. Obilje riječi ne siti dušu, već duh obnavlja čestit život, a čista savjest temelj je snažna pouzdanja u Boga.
10. Što je tvoje znanje obilnije i veće, to ćeš strože biti suđen nisi li i toliko svetije živio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijeća i spoznaja, radije živi u brizi za primljeno znanje.
12. Ako smatraš da mnogo znaš i dobro shvaćaš, ipak se sjeti koliko je još toga što ne znaš.
13. “Ne uznosi se”, radije razmišljaj o svojemu neznanju!
14. Zašto bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe učenijih i vještijih Zakonu?
15. Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se neznatnim.
17. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika mudrost i savršenost.
18. Vidiš li koga da javno griješi ili nešto tako krši, ne smatraj sebe boljim. Ne znaš koliko ćeš dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
Toma Kempenac, “Nasljeduj Krista”,
