Učini nešto dobro za sebe.
Učini nešto što si sebi dužan. Prihvati sebe.
Može ti se sve što jesi činiti oskudnim i neuglednim,
nevrijednim pozornosti.
Ali u tebi su neizmjerna mora, preobilne dragocijenosti.
Kako ćeš dospjeti na suprotnu obalu,
ne odlučiš li se na plovidbu,
ne zavoliš li more u njegovim plićima i dubinama,
u njegovu valovlju i utihama? Kako ćeš dospjeti do sebe?
Toliko toga u tebi čeka na tebe.
Tako je malo potrebno da se razgori oganj
od kojega je istkana tvoja duša.
Ali ne budeš li imao povjerenja u snagu svjetiljke svoga bića,
ona bi od boli mogla utrnuti.
Učini nešto pravedno prema Bogu:
prihvati sebe.
Vjeruj, kada te je Bog poželio,
kada te je zamišljao, bio je prepun lijepih misli o tebi,
prepun povjerenja u tebe.
Oblikovao te je svojom ljubavlju,
učinio tek malo manjim od sebe.
Podario ti je tolike darove i povjerio ti da se brineš o njima,
da obilan plod donesu.
Bog te jednako treba i kad si hitar i kada si spor,
i kada si neodlučan i kada si se do kraja opredijelio.
Bog te ljubi i nije moguće da u tebi ima išta što ne bi bila njegova ljubav.
Imaj povjerenja u Boga, imaj povjerenja u njegov naum s tobom.
Nemoj mu se uskratiti. Nemoj prezreti najdragocjeniji dar koji ti je povjerio:
život, sama sebe.
Učini nešto lijepo za one koje voliš:
prihvati sebe.
Podari onima koje svojom ljubavlju prihvaćaš
da mogu prepoznati tvoju sreću što postojiš,
sreću što se možeš darovati.
Obdari ih svojim zanosom,
svojim povjerenjem da je život dobar
i da uvijek možeš biti bolji.
I kao što od onih koje voliš ne tražiš savršenstvo,
nemoj ga tražiti ni od sebe.
Neka ti život prođe u predanu nastojanju
da sve što je plemenito u tebi, među vama raste,
a nesavršenost svoju, nesavršenost vašu nosi strpljivo i srdačno.
Život je dobar
i nije vrijedno umarati se oko onoga što te okrada,
što vas okrada.
Uvijek nastoj dodati života, dodati sreće.
Vjeruj, pod povjerljivom rukom iz smrti niče život.
Kako onda ne će iz topla srca?!
Učini nešto važno za svijet, za povijest ljudsku:
prihvati sebe.
Ti si jedinstven.
Premda ti se može činiti da sve prolazi mimo tebe,
da svoj život živiš negdje izvan značajnih tokova,
sigurno je:
bez tebe nema ljudske povijesti.
Bez tebe nema ljudske budućnosti.
Bez nade, bez pouzdanja, u tebi već danas trne sutrašnji svijet.
Toliko toga možeš dati svijetu običnošću svojih dana,
običnošću svoga srca.
Toliko se toga po tebi nastavlja,
toliko toga samo po tebi započinje.
Nikada ne ćeš dovoljno shvatiti koliko si važan,
koliko je svatko važan,
jer ljubav je važna.
Zato prihvati sebe u djelomičnosti svojoj,
u nedosljednosti svojoj.
Obasjaj sebe, obasjaj Boga,
obasjaj one koje ljubiš, obasjaj svijet
svojom zahvalnošću što ti je darovano i povjereno biti čovjek.
Prihvati sebe.
Stjepan Lice
