Molitva je stalno podsjećanje na Boga. Tako se čovjek osjeća sigurnim u svijetu te može sve poslove obavljati mirno, sabrano i uspješno. Molitva čovjeka podsjeća da ga je Bog htio, želio, da ga neizmjerno i besprimjerno voli i sve ulaže u njega. Tako čovjek doživljava svoju veličinu i ponos te mu je život radosna i fascinantna avantura.
Molitva čovjeka podsjeća da je Bog čovjekov otac i prijatelj, da je čovjek Božje dijete i da je stoga u Božjoj zaštiti. On od Boga može očekivati svaku pomoć i sve veću inteligenciju. Kroz molitvu, koja čovjeka podsjeća da je svijet stvorio Bog, čovjeku sve oko njega postaje transparentno. Njemu je sve nekako poznato, njegovo, pripada njegovu Ocu i njemu. Stoga je malo potrebno da se nađeš u molitvi.
Ne trebaš tražiti posebna mjesta niti prilike, nego u svakom trenu možeš mahnuti rukom duha svom Ocu i prijatelju, reći mu riječ dvije, posavjetovati se s njime, zazvati ga i uvjeriti da ti je potreban, viknuti da te nešto boli, zavapiti kad te mrak zahvati. Moliti je kao i disanje. Ono ti je stalno potrebno da bi bio siguran, mudar, slobodan i čovjekoljubiv. Osobito to.
Tomislav Ivančić