Koliko često mislimo na svoje roditelje? Jesmo li im zahvalni na njihovu prihvaćanju novog života?
“Dragi sine/kćeri, sada još nisam star, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.
Ako se zaprljam za vrijeme ručka, i ako se ne mogu sâm odjenuti, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio dok sam te tome naučio.
I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek nanovo, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati sve dok nisi utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga kako bi napokon ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom. Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.
Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to da sam s tobom i da me znaš slušati. Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati. Sâm znam najbolje kada mi je hrana potrebna, a kada ne.
Kada mi umorne noge više neće omogućavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si radio prve korake.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim grješkama, želio samo najbolje i da sam te pokušao pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćnim kada me budeš takvog gledao pored sebe. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi kao što sam ja pomagao tebi kada si počinjao živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i sa strpljivošću. Vratit ću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine/kćeri!
Tvoj tata/tvoja mama”
Nepoznati autor
