Dragi prijatelju, kako si? Pišem ti da ti još jednom kažem kako te žarko ljubim i brinem za tebe. Jučer sam te vidio kako razgovaraš sa svojim prijateljem i onda sam cijeli dan čekao, nadajući s da ćeš doći i malo vremena provesti sa mnom.
Kada je došla večer, poslao sam ti divan zalazak sunca i svježi vjetar, da malo odahneš.
Čekao sam i čekao, ali nisi došao …
To me je jako rastužilo, ali ipak te volim, jer sam ti prijatelj što god se dogodilo.
Prošle noći, gledajući te kako spavaš, toliko sam čeznuo da pomilujem tvoje čelo; zato sam ti poslao mjesečeve zrake na tvoj jastuk i tvoje lice.
Opet sam čekao i želio biti uz tebe, da bi mogli razgovarati.
Ah, kad bi barem mogao znati koliko darova imam za tebe…
Ujutro si se kasno probudio i opet brzo otrčao, a da nisi ni pomislio na mene, svoga prijatelja. Kad bi htio i bio pažljiv, mogao bi čuti kako ti govorim: Volim te!
Objavljujem ti to slapovima što se ruše niz brijeg. Usred olujne munje i groma, stavljam pticama u usta ljubavne pjesme da ti pjevaju.
Ogrćem te toplinom sunca, mirišem zrak mirisom prirode…
Moja ljubav za tebe je najveća!
Svaki trenutak tvoga života htio bih dijeliti s tobom, malenkosti, tvoje uspjehe, tvoje promašaje, tvoju žalost.
Želim živjeti u tebi i da ti živiš u meni!
Ako želiš, možemo zajedno provesti vječnost, od danas, i onda uvijek u nebu.
Pozivam te da se danas sretnemo. Sve ovisi o Tebi. Ja ću te čekati!
Zauvijek tvoj prijatelj, Isus Krist
