Neizmjerno blago
U srcu svoga Sina darovao nam je Bog Otac neizmjerno blago ljubavi, milosrđa i pažnje. Ako želimo sigurno znati da nas Bog ljubi – ne samo da uslišava naše molitve, nego ih ispunjava prije nego što su izrečene dostaje da slijedimo misli svetoga Pavla: On koji čak nije poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas, kako nam nam neće dati sve ostalo s njime? (Rim 8,32).
Riječi su ovdje suvišne
Isus na križu, njegovo srce probodeno je zbog ljubavi prema ljudima: to je jasan odgovor – riječi su ovdje suvišne – na pitanje o vrijednosti stvari i osoba. Ljudi, njihov život i njihova sreća, toliko su vrijedni da se sam Sin Božji predaje da ih otkupi, da ih pročisti, da ih podigne: Tko neće ljubiti to probodeno srce? upitala je jedna duša molitve: Tko ne bi ljubav ljubavlju uzvratio? Tko ne bi prigrlio tako čisto srce?
Mi, koji smo od mesa, mi ćemo ljubav uzvratiti ljubavlju, mi ćemo prigrliti našeg ranjenika, kojemu su bezbožnici proboli ruke, noge, prsa i srce. Molimo se zato da On s lancima svoje ljubavi poveže naše srce, da ga kopljem probode, jer je još uvijek kruto i nepokorno.
Ljudi koji ljube uvijek su se Isusu obraćali takvim mislima, osjećajima i poklicima. Međutim, da bismo taj jezik razumjeli i zaista shvatili što je ljudsko srce, a što je Kristovo Srce i Božja ljubav, moramo vjerovati i biti ponizni. U vjeri i poniznosti ostavo nam je sveti Augustin glasovite riječi: Gospodine, ti si nas stvorio da budemo tvoji i naše je srce nemirno dok se ne smiri u tebi.
On dade dobro srce
Na današnji blagdan trebamo moliti Gospodina da nam On dade dobro srce, srce kadro suosjećati s tuđom nevoljom, koje zna da se patnja, koja čovjeka prati u životu na zemlji i često mnoge duše uznemiruje, može ublažiti jedino ljubavlju i naklonošću. Sve ostale utjehe donose možda kratak zaborav, a nakon toga slijedi ogorčenost i očaj.
Sav Zakon sabrati u tu dvostruku zapovijed
Kada želimo nekomu drugomu pomoći, moramo ljubiti ljubavlju koja je – još jednom ponavljam – razumijevanje i predanje, naklonost i svjesna poniznost. Tako ćemo shvatiti zašto je Gospodin `žlio sav Zakon sabrati u tu dvostruku zapovijed, koja je ustvari samo jedna jedina: od sveg srca ljubav
prema Bogu i bližnjemu.
Živjeti u Srcu Isusovu i s Njim se usko povezati znači stoga postati Božje prebivalište. Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj (Iv 14,21), rekao je Gospodin. Krist i Otac u Duhu Svetom dolaze u dušu i borave u njoj.
Naš će se način života promijeniti
Kad shvatimo pa makar i samo ponešto od te osnove, naš će se način života promijeniti. Osjetit ćemo glad za Bogom i usvojit ćemo riječi iz psalma: O Božje, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha (usp. Ps 62,2). A Isus, koji je u nama tu čežnju
zapalio, dolazi nam ususret i govori: Ako je tko žedan, neka dođe k meni.
Osvježenje i snaga
On nam daje svoje Srce da mi tamo nađemo naše osvježenje i našu snagu. Ako prihvatimo njegov zov, ustvrdit ćemo da su istinite njegove riječi: mi ćemo još više osjetiti glad i žeđ, sve do želje da Bog utemeljiu našem srcu mjesto za svoj počinak i da nam nikada više ne uskrati svoju toplinu i svoje svjetlo.
Homilija održana 17. 5. 1966., blagdan presvetog Srca Isusova, Izvor: www.hr.josemariaescriva.info/