Ernst Heiko u knjizi »Dobar život. Časni put prema sreći« piše da treba održavati uske i pozitivne odnose s drugim ljudima jer je to socijalna baza sreće. Konkurencija, zavist i agresija truju međusobne odnose i čine ljude nesretnima.
Socijalne potrebe čovjeka jesu recipročnost u međuljudskim odnosima, drugima pomoći i očekivati pomoć od drugih, povjerenje i blizina, prijateljstvo. Prema njegovu mišljenju, bitna duševna hrana čovjeka jesu autonomija, kompetencija, povezanost, odnosi s drugima, osjećaj pripadnosti, socijalna inteligencija i dobra volja. Socijalni kontakti najbolja su investicija u vlastito zadovoljstvo, zdravlje i sreću. U skladu s time danas dominira kako na poslu tako i kod kuće neizmjerna dosada, nesposobnost osjetiti radost ili uživati u nečemu.
Dakle, kvaliteta ljudskih odnosa preduvjet je kvalitete sreće. Teško je biti izoliran i sretan. Niti sretan nije lako biti bez drugih uz sebe. Sreća se krije u kvalitetnom odnosu s drugima. Sreću treba tražiti i u odnosima s drugima. Pritom se prije svega misli na egzistencijalne a ne samo funkcionalne odnose. Ljudi trebaju druge da im pomognu nešto zajedno postići, ali što to vrijedi ako nisu u stanju u tim odnosima otkriti i razvijati također vlastitu sreću.
Sposobnosti za zajednički život su empatija, razumijevanje, uživljavanje, opraštanje. One omogućuju socijalnim odnosima trajanje i prevladavanje neizbježnih kriza. Važne su za preživljavanje, ali i ostvarivanje sreće. Dobar život nije otuđena utopija egzistiranja bez briga i problema.
I za sreću ljudi trebaju drugoga kraj sebe. Sami i izolirani teško dolaze do sreće. Sreća je i društvena, odnosna, zajednička kategorija. Sreća se razvija u djetinjstvu unutar odnosa s roditeljima i braćom, u školsko doba s prijateljima, u odraslo doba unutar zaljubljenosti i ljubavi, braka i šire obitelji kao djedovi i bake. Sve su to životno važni egzistencijalno bitni odnosi bez koji ljudi nisu u stanju graditi i održavati sreću i zadovoljstvo. U tom odnosnom smislu može se govoriti o sreći u dječjoj sobi, vrtiću, školi, braku, s prijateljima, na poslu. U svim tim sredinama ljudskoga odrastanja ulazi se u odnose koji donose sreću i zadovoljstvo.
Prema tome, i za sreću su potrebni odnosi, njihova kvalitetu, njihovo trajanje, njihov razvoj i održavanje. Bez odnosa ili uz loše odnose nema ni sreće. Tajna čovjekove sreće nalazi se u njegovim odnosima kod kuće, u vrtiću i školi, na poslu, u susjedstvu. Sreća nije samo u ljudima nego i pokraj njih. U čovjeku i u njegovim odnosima krije se tajna svačije sreće.
Pavao Brajša