U trenutku kada sam mislio da ću upasti u potpuno ludilo, Isus mi je pružio ruku, izvukao me iz toga. Prvi puta u životu počeo sam se zaista moliti i zahvaljivati Mu od sveg srca. Osjetio sam da je Isus Krist spasio moj život, moju dušu. Tada je započeo moj put obraćenja.
Zovem se Darek Malejonek, vokalist sam rock benda HOUK. Htio bih s vama podijeliti ono što je Isus učinio u mome životu. Kada gledam iz ove perspektive ono što se dogodilo, vidim da sam bio kao štakor u kavezu, ritao sam se zarobljen u svojim fantazijama i žudnjama, živio u lažima. Sada vidim da sam slobodan čovjek, koji je spoznao ljubav Isusa Krista.
Moj put do Isusa, a više način na koji me Isus privukao sebi, pomalo je netipičan. Potječem iz ateističke obitelji, ali moram reći da su moji mama i tata vrlo čestiti ljudi. Imao sam sretno djetinjstvo ali kada sam bio tinejdžer, počeo sam drugačije gledati na svijet i sam tražiti istinu. Isus Krist je za mene bio mitski, bajkoviti lik, a Katoličku crkvu sam povezivao s mrtvom religijom, s nečim što nema ništa zajedničko s Bogom, s pravom vjerom. Počeo sam tražiti istinu u istočnjačkim filozofijama, u budizmu i hinduizmu. Isus je iskoristio moju veliku manu, moju dekoncentraciju, da me spasi. Nikada se nisam mogao skoncentrirati tijekom meditacije i zato nikada nisam mogao dublje ući u to.
Jednoga dana pokucali su mi Jehovini svjedoci i pozvali na zajedničko proučavanje Svetog Pisma. Tada sam svirao reage glazbu koja se dosta poziva na Stari zavjet pa me zanimalo što mi to štivo može donijeti. Nakon nekog vremena primijetio sam da je Sveto Pismo kojim se služe Jehovini svjedoci pomalo modificirano i da ima dosta istaknutih dijelova, izabranih citata čija je svrha, kako sam poslije vidio da svoju doktrinu prikažu kao jedinu ispravnu. Jednoga dana pozvan sam na “Sjećanje na Isusovu smrt” – kako bi oni rekli. Kada je kalež s Isusovom ”krvlju” počeo kružiti iz ruke u ruku, iznenađeno sam primjetio da nitko tu ”krv” ne pije. Pitao sam zašto. Odgovorili su mi da nitko nije dostojan. Zapravo, dostojni su samo Amerikanci. Začudilo me to. Potpuno sam izgubio interes za tu vjersku zajednicu. Na svu sreću.
Godine 1987. svirao sam s grupom Moskwa u Jarocinu. Saznao sam da je tamo i neki američki bend No Longer Music, koji ima zabranu nastupanja na velikim scenama. Nije bilo boljeg poticaja da vidim taj bend. Svirali su ispred crkve na mjestu koje im je ustupio župnik. Otišao sam tamo s mojim bliskim prijateljem. Prvi puta sam vidio tako neobičan rock koncert. Na početku je sve bilo normalno, znači bila je glazba, a onda je slijedio teatralni prikaz pantomime koja je govorila o misiji Isusa Krista, o tome da je On Spasitelj svih ljudi, da je dao život za nas i uskrsnuo. U tom trenutku su mi se otvorile oči. Skupa s ostalim ljudima koji su sudjelovali u koncertu primio sam Isusa u srce kao svog Spasitelja.
Preda mnom je bio još dug put. Nisam imao potporu niti u jednoj zajednici, pa je to iskustvo brzo izblijedilo. Poslije se pokazalo da je Isus već bio u mome srcu, čak i onda kada nisam na Njega mislio. Početkom devedesetih isprobavao sam psihodelična sredstva koja, kako se kaže, proširuju svijest. Bio je to LSD, nevjerojatno smeće i otrov, ali ja sam mislio da je to nešto što će mi pomoći otvoriti um. Do tada sam se smatrao hrabrim čovjekom, onakvim koji bi se suprotstavio svakome vjerujući u svoju nadmoć ali tada sam prvi puta u životu doživio pakao. Osjetio sam da postajem šizofreničan i strašno anksiozan. Prvi puta u životu osjetio sam prisutnost zlih duhova, vidio sam da su zle moći tako jake da sam pored njih poput mrava, a one me žele uništiti. Znao sam da mi nitko nije u stanju pomoći. Ni policajac, ni Wałęsa, ni doktor. Osjećao sam se potpuno bespomoćno. Osjećao sam se kao da umirem. Vidio sam što znači duhovna smrt. Da mi je netko tada prišao sa sjekirom i htio me raskomadati, samo bih se nasmijao. Tjelesna smrt mi ništa nije značila.
U trenutku kada sam mislio da ću upasti u potpuno ludilo, Isus mi je pružio ruku, izvukao me iz toga. Prvi puta u životu počeo sam se zaista moliti i zahvaljivati Mu od sveg srca. Osjetio sam da je Isus Krist spasio moj život, moju dušu. Tada je započeo moj put obraćenja. Dogodilo se da je iduće godine bend No Longer Music ponovo došao na koncertnu turneju u Poljsku. To je misijski bend koji putuje po čitavom svijetu i širi Riječ, između ostalog teroristima IRA-e i ETA-e. Moj bend HOUK svirao je koncerte s njima. Tada sam vidio da tijekom rock koncerta ljudi predaju svoj život Isusu. Bio sam šokiran. Glazbenici iz No Longer Music molili su me da i ja svjedočim, ali ja sam se bojao reći da je Isus moj Gospodin. Maknuo bih se, izbjegavao sam taj dio koncerta kada ljudi predaju svoj život Isusu. Ipak, bio sam sve bliže. Tada sam se dosta povezao s protestantima, jer sam se zahvaljujući njima približio Isusu. Na koncertima sam počeo spominjati da Isus Krist daje slobodu ali to je još uvijek bilo vrlo sramežljivo.
Godine 1994. pozvan sam na molitveno bdjenje u pavlinsku crkvu. Kada sam čuo proroštva, shvatio sam da je jedno od njih upućeno meni. Isus je rekao: “Prestani me tražiti u mraku. Ako me želiš uhvatiti, učini to sada.” Tada sam ispružio ruke i “uhvatio” Isusa. Stajao sam tako 20 minuta, držao sam Ga jako snažno i nisam htio pustiti, ali bio sam na svetoj misi, pa sam morao prestati. Nakon te mise svećenici su se počeli moliti za mene. Tada sam primio Duha Svetoga i bio sam potpuno oslobođen od raznih loših utjecaja. S time je išla još jedna sjajna stvar. Osjećao sam se protestantom, pa nisam priznavao Majku Božju kao Kraljicu neba. Kada se zajednica molila, čuo sam još jedno proroštvo. Tada mi se obratila Majka Božja i rekla: “Sine, Ja sam ta koja te je ovdje dovela. Ja sam izmolila milost za tebe kod svojega Sina.” Tada sam pao na koljena pred Nju i rekao: Mamice, ja sam mislio da Tebe nema! Od tog trenutka sam shvatio kako veliku ulogu Marija ima. Čitav život sam predao Isusu, dao sam Mu cijelu svoju obitelj. Ranije sam dobio veliki dar od Boga, moju suprugu. U travnju 1995. godine sam se krstio i krizmao, nakon toga vjenčali smo se u crkvi.
U Starom zavjetu postoji dio kada kralj David ide u rat s Filistejcima i nema mač. Kada je od svećenika zatražio mač, ovaj je rekao: “Imam samo Golijatov mač, kojega si ubio.” David je tada uzeo mač i rekao: “To je najbolji mač.” Vidio sam da je rock glazba Golijatov mač kojega mi je Bog dao u ruke. Zahvaljujući rock glazbi sada možemo evangelizirati mlade ljude i izvući ih iz ralja tame, jer rock glazba ima veliki utjecaj na ljude. Ona je do sada, zapravo, bila u đavoljim rukama. Vjerujem da se mnogo mladih ljudi danas obratiti upravo zahvaljujući rock glazbi. Svoj sam band i čitav svoj život podredio tom cilju. Aleluja! Isus živi i On je Spasitelj!
Darek Malejonek, Izvor: www.dnevno.hr/
