Draga braćo i sestre, danas se slavi liturgijski spomen Blažene Djevice Marije koju se zaziva naslovom “Kraljica”. Taj je blagdan ustanovljen tek nedavno, premda njegovi počeci i sama ta pobožnost sežu u daleku prošlost: blagdan je ustanovio časni Pio XII. godine 1954. na završetku marijanske godine, odredivši da se ima slaviti 31. svibnja.
Tom je prigodom papa rekao da je Marija kraljica više od bilo kojeg drugog stvorenja zbog uzdignuća njezine duše i izvrsnosti primljenih darova. Ona nije prestajala obilno razdjeljivati sva blaga svoje ljubavi i svojih brižnosti prema ljudskom rodu (usp. Govor u čast Mariji Kraljici, 1. studenog 1954.). Nakon pokoncilske reforme liturgijskog kalendara taj je blagdan smješten na osmi dan od svetkovine Uznesenja Marijina da bi se tako istaknula uska veza između Marijine kraljevske časti i njezine proslave u duši i tijelu uz njezina Sina. U konstituciji o Crkvi Drugog vatikanskog koncila čitamo slijedeće: “Marija je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina uzdignuta kao kraljica svega stvorenja, jer je bila potpuno suobličena svome Sinu” (Lumen gentium, 59).
Ovo je ishodište današnjeg blagdana: Marija je kraljica jer je na jedinstven način pridružena svome Sinu, bilo na ovozemaljskom putovanju bilo u nebeskoj slavi. Veliki svetac iz Sirije, Efrem Sirski, kaže kako Marijina kraljevska čast proizlazi iz njezina majčinstva: ona je Majka Gospodina, Kralja kraljeva (usp. Iz 9, 1-6) i označava nam Isusa kao život, spasenje i nadu našu. Sluga Božji Pavao VI. podsjetio je u svojoj apostolskoj pobudnici Marialis cultus: “U Djevici Mariji sve je vezano uz Krista i sve o njemu ovisi: poradi njega ju je Bog Otac, od vječnosti, izabrao za Majku koja je čitavim svojim bićem sveta i uresio je darovim Duha Svetoga, koje nikom drugom nisu dodijeljeni” (br. 25).
No sada se zapitajmo: što znači Marija Kraljica? Je li to tek jedan od naslova zajedno s drugima, kruna, ures kao i svi drugi? Što znači? Što je to kraljevstvo? Kao što je već rečeno to je posljedica njezine sjedinjenosti sa Sinom, posljedica toga što je u nebu, to jest u zajedništvu s Bogom; ona sudjeluje u Božjoj odgovornosti za svijet i u Božjoj ljubavi prema svijetu. Postoji neka pučka, opća predodžba o kralju ili kraljici: to bi bila osoba koja ima moć, bogatstvo. Ali to nije vrsta kraljevske vlasti koja resi Isusa i Mariju. Sjetimo se Gospodina: za Krista su kraljevanje i kraljevska čast protkani poniznošću, služenjem, ljubavlju: to je prije svega služenje, pomaganje, ljubav. Prisjetimo se da je Isus proglašen kraljem na križu onim natpisom kojeg je napisao Pilat: “kralj židovski” (usp. Mk 15, 26). U onom času na križu se pokazuje da je on kralj; ali kakav kralj? Kralj koji trpi s nama, za nas, koji ljubi do kraja i tako vlada i stvara istinu, ljubav, pravdu. Sjetimo se i jednog drugog trenutka: na Posljednjoj se večeri prigiba do nogu svojih učenika da ih opere. Dakle, Isusovo kraljevanje nema ništa zajedničkog s kraljevskom vladavinom zemaljskih moćnika. On je kralj koji poslužuje svoje služitelje; to je dokazivao u čitavom svom životu. Isto vrijedi i za Mariju: ona je kraljica koja u Bogu služi čovječanstvu, ona je kraljica ljubavi koja živi sebedarje Bogu da bi ušla u naum spasenja o čovjeku. Anđelu odgovara: Evo službenice Gospodnje (usp. Lk 1, 38), a u himnu Veliča pjeva: pogleda Bog na poniznost službenice svoje (usp. Lk 1, 48). Ona nam pomaže. Ona je kraljica upravo time što nas ljubi i pomaže nam u svakoj našoj potrebi; ona je naša sestra, ponizna službenica.
I tako smo stigli do same srži naše teme: kako Marija vrši to kraljevstvo služenja i ljubavi? Tako da bdije nad nama, svojom djecom: djecom koja joj se obraćaju u molitvi, da joj zahvale ili da je zamole za njezinu majčinsku zaštitu i njezinu nebesku pomoć, nakon što su možda odlutali s pravoga puta, pritisnuti bolom ili tjeskobom zbog žalosti i nevolja što ih život nosi. U radosti i tami života, mi se obraćamo Mariji uzdajući se u njezin stalni zagovor, jer nam od Sina može izmoliti svaku milost i milosrđe koji su nam potrebni za naše putovanje putovima svijeta. Onome koji upravlja svijetom i ima u rukama sudbinu svijeta po Djevici se Mariji obraćamo s pouzdanjem. Nju se stoljećima zaziva kao nebesku Kraljicu neba; osam puta, nakon molitve svete krunice, u lauretanskim litanijama ju se zaziva kao Kraljicu anđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika, ispovjedalaca, djevica, svih svetih i obitelji. Ritam tih drevnih zaziva i svakodnevne molitve poput Kraljice neba pomažu nam shvatiti da je Sveta Djevica, kao Majka naša koja je uz Sina Isusa u nebeskoj slavi, uvijek s nama, u svakodnevnom tijeku našega života. Naslov kraljica je dakle naslov pouzdanja, radosti, ljubav. I znamo da je ona koja ima dijelom u ruci sudbinu svijeta dobra, ljubi nas i pomaže nam u našim teškoćama.
Dragi prijatelji, pobožnost Gospi je važna sastavnica duhovnog života. U svojoj se molitvi ne propustimo obratiti njoj s pouzdanjem. Marija će nas zasigurno zagovarati kod svoga Sina.
Promatrajući nju, nasljedujmo njezinu vjeru, punu raspoloživost za Božji naum ljubavi, velikodušno prihvaćanje Isusa. Naučimo se živjeti od Marije. Marija je Kraljica neba koja je blizu Bogu, ali je također majka bliska svakom od nas, koja nas ljubi i sluša naš glasi. Hvala na pažnji!
Kateheza Pape Benedikta XVI. na Općoj audijenciji, Srijeda, 22.kolovoza 2012
