Sveučilišni profesor poveo je studente sociologije u sirotinjsku četvrt Baltimorea, kako bi ondje sastavili studije slučajeva 200 dječaka. Zatražio je da napišu procjenu budućnosti svakog dječaka. U svakom su pojedinom slučaju studenti napisali: “Nema izgleda.”
Dvadeset i pet godina poslije drugi je profesor naišao na prethodno istraživanje. Zadao je svojim studentima da nastave projekt kako bi utvrdili što se zbilo s dječacima. Studenti su doznali da je osim dvadeset dječaka, koji su se odselili ili umrli, njih 176 od preostalih 180 postiglo čak natprosječan uspjeh u zanimanjima pravnika, liječnika i poslovnih ljudi.
Profesora je to jako iznenadilo i odlučio se time pomnije pozabaviti. Na sreću, svi su muškarci ostali u istom kraju pa ih je mogao upitati kako objašnjavaju svoj uspjeh.
“Imali smo učiteljicu”, odgovorio bi svaki od njih.
Budući da je učiteljica još uvijek bila živa, potražio ju je i upitao tu staru, no i dalje okretnu gospođu, kakvu je to čarobnu formulu upotrijebila kako bi dječake iz sirotinjske četvrti izvela na put uspjeha.
“To je uistinu vrlo jednostavno”, rekla je. “Voljela sam ih.”