Ako ste još u dvojbi što biste uz predstojeće blagdane podarili svome djetetu (ili svojima najbližima), predložio bih vam slijedeće:
Podarite mu svoje vrijeme.
Odgodite sve hitne poslove, i sve važne sastanke,
i učinite ono što je jedino neodgodivo: budite sa svojim djetetom!
Podarite mu svoje povjerenje.
Moguće je da vaše dijete hoće činiti i ono za što nije sposobno,
ali bez vašega povjerenja neće moći uskladiti svoje htijenje i svoje sposobnosti.
Podarite mu svoje oproštenje.
Sjetite se da je vaše dijete ipak mnogo mlađe od vas,
i da ne može rasuđivati na vaš način.
Podarite mu strpljenje.
Nek’ vam ne bude teško pomoći mu loviti ribe u umivaoniku,
dok ne bude znao razlikovati vode u kojima ribe prebivaju,
od voda u kojima ne prebivaju.
Darujte mu svoju blagost.
Nemojte mu biti prepreka u životu,
ali ga nemojte učiti ni izbjegavati prepreke na koje bude nailazio.
Podarite mu iskrenost.
Osvjetljavajte njegov put, da se ne bi osjetio strancem u svijetu,
i samome sebi.
Podarite mu postojanost.
Vašem je djetetu neophodna vaša prisutnost i vaše okrilje.
Ako se o vas neće moći osloniti, kako će u svoje srce znati sklanjati one koje će sresti?
Možete mu darovati saonice, lutku koja govori, električnu željeznicu, loptu, kocku, motocikl…
Ali ako mu ne podarite sebe ništa mu niste podarili.
Barem nešto od toga možete podariti drugima.
I sebi samima.
Stjepan Lice
