Ako su tvoje ruke u Božjim rukama, u njima je djelić Božje snage. Kao i dječje ruke u rukama njegovih roditelja.
Ali prije toga treba doći do pružanja ruke, predanja svih tvojih mogućnosti, planova, odluka, želja, željica u Božje ruke. Prije ili poslije shvatiš koliko je tvoj život slab, ranjiv, ograničen i da se sve ono što si gradio pomalo pretvara u prah. Ali postoji onaj koji te podiže od svega toga prolaznoga jer je njegova ljubav za tebe duboka, snažna i vječna.
Nisi ni svjestan koliko si od Boga voljen a kada si od nekoga tako snažno voljen osjećaš kako ti ta ljubav daje neku snagu i u toj snazi postaješ hrabar i ti voljeli druge. Širiti krug beskraja u prolaznome. Počinješ se osjećati sigurnije u ovom nesigurnom svijetu jer postoji netko tko te izdiže iz svega ovoga, postoji netko tko iza tebe stoji i u koga si povjerovao svim svojim bićem. Nisi samo rekao da vjeruješ njega, predanjem života pokazao si tu svoju vjeru na djelu.
Život svakoga dana donosi mnoštvo uspona i padova, pokušavamo ostati ustrajni u svojoj vjeri ali nas trenutni izazovi i naše slabosti dovedu do manjka strpljenja, hrabrosti, poniznosti, ljudskosti i padamo. U padu tada mislimo da smo ostavljeni, napušteni, uništeni ali zapravo uništavaju nas samo naše misli i naše krive projekcije svijeta jer Bog u svakom trenutku stoji pokraj nas i pruža nas ruku da pokušamo ispočetka i da sebi damo novu šansu.
Pruža nam Bog ruku da mu predamo sve one naše poraze i promašaje koje smo iskusili i da nas nauči da sva odličja ovoga svijeta ne mogu usrećiti naše srce, jer ona danas jesu, a sutra nisu. Kada mu predamo svoju ruku on nas vodi u jedan novi svijet, svijet u kojem shvaćamo da bližnji nije samo neki stranac već naš brat koji treba našu ljubav i blizinu i da ljubav prema njemu pokazuje i našu ljubav prema Bogu. Ako su našu ruke u Božjim rukama, onda za to i imamo snage.
