Anđeo čuvar je anđeo zadužen za zaštitu i vodstvo pojedine osobe ili grupe vjernika. Vjerovanje u anđele čuvare seže u davna vremena. Razvoju misli o anđelima zaštitnicima i njihovoj hijerarhiji u kršćanstvu posebno je pridonio Pseudo-Dionizije Areopagit u 5. stoljeću. Teologija anđela i duhova zaštitnika proživjela je mnoga usklađivanja od 4. stoljeća do danas. I na Istoku i na Zapadu vjeruje se da anđeli čuvari zaštićuju onu osobu kojoj ih Bog dodijeli, uz to zagovaraju pred Bogom ono što je za dobrobit te osobe.
Anđeli
Anđeli su nevidljiva bića, Božji klanjatelji i služitelji, njegovi glasnici, prenositelji ili izvršitelji njegove volje na zemlji, među ljudima. U toj se ulozi pojavljuju u vidljivome, ljudskom liku kao nepoznati stranci, gosti, mladići. Oni nekoga obavješćuju, opominju, savjetuju, poučavaju (nešto mu tumače i objašnjavaju). Nekoga prate, štite, čuvaju, spašavaju, sprječavaju nesreće i slično, kažnjavaju. Biblijska angeologija razlikuje ih po funkciji i hijerarhiji, a predočuje ih kao nebesku vojsku kojoj se ne zna broj. Postoji devet anđeoskih korova podijeljenih na tri reda ili tri hijerarhije.
Starogrčko vjerovanje u anđele
Vjerovanje da Bog šalje duha zaštitnika svakoj osobi bilo je uobičajeno u starogrčkoj filozofiji, i spominje se kod Platona.
Stari zavjet o anđelima
Vjerovanje da anđeli mogu biti pomoćnici i zagovornici ljudi nalazi se u knjizi o Jobu (33. 23-6.) i u Danijelovoj knjizi (10.13), gdje se čini da su anđeli bili dodijeljeni i nekim državama. U ovome slučaju “knez kraljevstva perzijskoga” bori se s Gabrijelom. Isti redak navodi: “Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć.” Mihael je jedan od rijetkih anđela u Bibliji spomenutih imenom.
Novi zavjet i anđeli
U Evanđelju po Mateju (18.10) Isus govori o djeci: “Pazite da ne prezrete ni jednog od ovih najmanjih, jer kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.” Najčešće tumačenje ovoga jest da su djeca pod zaštitom svojih anđela čuvara. Čini se da ovo potkrjepljuje i Poslanica Hebrejima (1.14) kad o anđelima govori: “Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?” U Djelima apostolskim (12,12-15) još je jedan nagovještaj vjerovanja da je točno određeni anđeo zadužen čuvati svaku pojedinu osobu. Nakon što je svetog Petra anđeo izveo iz tamnice, pošao je u kuću ‘Marije, majke Ivana nazvanog Marko’. Sluškinja prepoznavši Petrov glas trči javiti da je Petar pred vratima. Grupa je prvo u nevjerici, ipak na koncu odgovara: “Bit će njegov anđeo!”‘ (12.15). Uz ovu pisanu potvrdu Petrov anđeo postao je u umjetnosti najčešće prikazivan anđeo, tako da je uvijek prisutan na slikama Petrova izlaska iz tamnice. Najpoznatiji prikaz ovoga događaja naslikao je slavni Rafael na fresci „Oslobođenje svetog Petra“ u Vatikanu.
Židovstvo
U rabinskim spisima, rabini bilježe da doista postoje anđeli čuvari koje je Jahve postavio da paze na ljude. “Naši Mudraci blagoslovljeni sjećanjem kazivali su da iako čovjek ne vidi čega bi se trebao bojati, njegov anđeo čuvar, koji je na nebu, vidi prijetnju; stoga je čovjek u strahu“ Danijel (10. 7). Suvremeni rabini pojašnjavaju da je moguće da svi ljudi imaju anđela čuvara. Bog pazi na ljude, te izravno odgovara na njihove molitve tako da su u ovome smislu anđeli poslanici koji pomažu u toj zadaći.
Kršćanstvo
Sveta Gemma Galgani tvrdila je da razgovara sa svojim anđelom čuvarom. Crkveni oci nisu u svojim spisima sasvim dosljedni o tome brinu li se anđeli čuvari neprekidno za svaku pojedinu osobu ili ne, pa stoga ovo ne ulazi u “članke vjere”. Iako je ideja jasno vidljiva i u Starom i u Novom zavjetu. Prema svetom Jeronimu, zamisao je u “duhu Crkve” te tvrdi: “Kako je veliko dostojanstvo duše, jer svakoj je od rođenja dodijeljen anđeo da je čuva.” Prvi kršćanski teolog koji je razradio osnovnu shemu anđela čuvara je Honorius Augustodunensis iz 12. stoljeća. On tvrdi da je svakoj duši pri njezinu utjelovljenju dodijeljen anđeo čuvar. Skolastički teolozi proširili su i uredili sustav anđeoskih čuvara. Toma Akvinski slagao se s Honoriusom i vjerovao kako je najniži red anđela zadužen za služenje kao čuvari. Njegov je pogled najviše utjecao na popularnu misao, iako je Ivan Duns Skot rekao da bilo koji anđeo može prihvatiti ovo poslanje. Stoljećima kasnije, 1997. godine Regina Caeli dva puta se obraća papi Ivanu Pavlu II. u svezi s anđelom čuvarom, te završava: “Pozovimo Kraljicu anđela i svetih, da nam ona da, uz pomoć naših anđela čuvara, da budemo istinski svjedoci Gospodinova vazmenog misterija”.
Stari zavjet
Pojam anđela čuvara jasno je vidljiv u Starom zavjetu, a njegov je razvoj jasno obilježen. Stari zavjet poima Božje anđele kao pomagače. Ponekad kao posebne poslanike koji se bave osobama ili svjetovnim dužnostima. U Knjizi postanka 28. poglavlje anđeli nisu samo izvršitelji Božjega gnjeva prema gradovima u ravnici, nego izbavljaju Lota iz opasnosti. U Knjizi izlaska 32. poglavlje Bog govori Mojsiju: “Anđeo će moj pred tobom ići.” U znatno kasnijem razdoblju odvija se Tobijina povijest, koja može poslužiti kao komentar riječi psalma (91,11): “Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.” Naposljetku, u Knjizi Danijelovoj 10. poglavlje, anđelima su povjerene određene pokrajine, jednog se naziva “knez kraljevstva perzijskog”, a Mihael je “jedan od prvih Knezova.”
Novi zavjet
U Novom zavjetu koncept anđela čuvara može se točnije pratiti. Anđeli su posvuda posrednici između Boga i ljudi; Krist je svojim propovijedanjem zapečatio starozavjetno učenje: “Pazite da ne prezrete ni jednog od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 18,10). Ovdje se očituje dvostruko viđenje koncepta anđela: čak i mala djeca imaju anđele čuvare, a ovi isti anđeli ne gube Boga iz vida unatoč činjenici da ispunjavaju poslanje na zemlji. Drugi primjeri u Novom zavjetu jesu anđeo koji je pomagao Kristu i anđeo koji je izveo svetog Petra iz tamnice. Poslanica Hebrejima (1,14) najjasnije rasvjetljava učenje: “Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti one koji imaju baštiniti spasenje?” Dakle, svrha anđela jest dovesti ljude u Nebesko Kraljevstvo.
Anđeo čuvar
Poznati francuski teolog Jean Daniélou u svojoj studiji o židovskom kršćanstvu piše: „Upečatljiva je činjenica da se može dokazati, da je kasnija teologija posudila doktrinu anđela čuvara u židovskom kršćanstvu. Klement Aleksandrijski… piše u Eclogae Propheticae: ‘Zapisi govore da su izložena djeca povjerena anđelu čuvaru, koji ih podiže i pomaže im odrastati; i oni će biti poput vjernih koji su stari sto godina’ (XLI, 1). Kasnije Klement navodi isto naučavanje, koje proizlazi iz istih osnova, a koje izričito povezuje s Petrovim otkrivenjem: ‘Božja providnost ne obuhvaća samo one koji su od mesa, primjerice Petar u svojom otkrivenju kaže, “Pobačena djeca povjerena su anđelu čuvaru kako bi postigavši udio u spoznaji mogla prispjeti boljoj sudbini.“ (XLVIII, 1). Teolog J. Daniélou također primjećuje: Anđeo mira pojavljuje se u judeokršćanstvu, on je zadužen za primanje duše koja napušta tijelo, te ju odvodi u raj. Thus Ašerova oporuka kaže: Ako čovjek umre u miru, odlazi anđelu mira, koji ga vodi u vječni život’ (VI, 6; cf. također Benjaminova oporuka VI, 1; Danova oporuka VI,5). U ranijim otkrivenjima, gdje su anđeli zaduženi čuvati tijela svetaca, ne nalazimo ovaj nauk (Adamov život, 46-47); i u Novom zavjetu, Judina poslanica uistinu više podsjeća na helenističko učenje anđela pratitelja duše, iako ne proizlazi iz njega. Kasnije preuzima važnu ulogu u kršćanskoj liturgiji, koja je, kako se čini, drevno naslijeđe iz judeokršćanstva.
Naš odnos s anđelima čuvarima
Kršćanski su mistici povremeno javljali o odnosima i razgovorima sa svojim anđelima čuvarima koji su trajali i po nekoliko godina. Dva primjera jesu sveta Gemma Galgani i Maria Valtorta. Obje su izvijestile o opsežnim vizijama Isusa i Marije. Rimokatolička mističarka sveta Gemma Galgani tvrdila je da je razgovarala sa svojim anđelom čuvarom. Navela je da joj je njezin anđeo čuvar bio učitelj i vodič, povremeno je zaustavljajući da govori u neprikladnim prilikama.
Anđeli i mi
Svatko od nas ima svoga anđela, svoga pratitelja na ovome zemaljskom putu, svoga Anđela čuvara. Katolička crkva odredila je svetkovati svetkovinu Anđela čuvara kako bi se svetkujući sjetili dobročinstava primljenih od Anđela čuvara, naših dužnosti prema njima, i da ih nastojimo nasljedovati.
Dobročinstva anđela
Anđeli nam pomažu u tjelesnoj nevolji. Izbavljaju nas iz pogibelji i raznih pogibeljnih situacija. Anđeli su u Starom zavjetu spasili Lota od sodomske propasti. Spašena su tri mladića u ognjenoj peći. Spasili su svetog Petra iz tamnice. Napose nas čuvaju i izbavljaju od raznih duhovnih pogibelji. Anđeli čuvari za nas se mole Bogu i prinose Bogu naše molitve i dobra djela. Oni su nazočni uz nas u sudbonosnom trenutku smrti, kada se rastajemo s ovozemaljskim svijetom.
Naše dužnosti prema anđelima
Dužnost nam je biti zahvalni anđelima čuvarima, štovati ih i paziti na svoje ponašanje. Isus je spominjao i sugerirao da svojim ponašanjem ne sablažnjavamo ljude i anđele koji su s nama i u stalnoj komunikaciji s Bogom. I, konačno, bilo bi korisno da se molimo svom Anđelu čuvaru koji nas štiti, čuva i moli za nas.
Nasljedovanje anđela
U starozavjetnoj Knjizi izlaska Bog poručuje: „Evo ja šaljem anđela svojega da ide pred tobom i da te čuva na putu i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio“ (Izl 22,20). Znači da u životu možemo i moramo osjećati duhovno vodstvo Anđela čuvara na putu po kojemu nas on vodi kao vjernika i Božjeg pobožnika.
Tradicionalna katolička molitva anđelu čuvaru
Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju,
čuvaj mene noću, danju.
Osobiti pak me brani,
da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
sretno da u nebo dođem
da se ondje s tobom mogu,
vječno klanjat dragom Bogu. Amen.
Vlč. Vladimir Trkmić
