Na današnji blagdan Božje ljubavi prema čovjeku koja se očituje u tolikim svecima i sveticama koje danas častimo; podižemo u duhu srca svoje oči i svoja srca prema vječnoj domovini na nebesima. Tražeći lice Gospodinovo stojimo zadivljeni pred čudom današnje svetkovine; svetkovine svetosti prema kojoj smo upućeni.
Pred čudom današnje svetkovine, zadivljeno je stajao vidjelac Otkrivenja, sv. Ivan apostol: «Ja Ivan vidjeh veliko mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakog naroda, plemena, puka i jezika». Odasvud hrle pred prijestolje Božje i pred Jaganjca, Krista Gospodina. Putem primaju bijelu haljinu, izbijeljenu krvlju Jaganjčevom, krvlju Kristovom, da konačno dožive sami sebe u punom sjaju svoga bića, da se osjete pred Bogom u pravom svjetlu slikom Božjom, da pred licem Božjim osjete svu ljepotu onoga biti čovjek! U tome mnoštvu danas, i ne samo danas, već svakog dana svog vjerničkog življenja tražimo sebe i svoje mjesto.
Odakle dolazi toliko mnoštvo: pita se Ivan. Iz nevolje velike, rečeno mu je. Dolaze iz ove naše zemaljske stvarnosti; u kojoj zlo caruje; u kojoj grijeh razapinje sve ono Božje u čovjeku; gdje se svakodnevno hranimo kruhom trpljenja i ispijamo čašu gorkosti.
Iako smo kušani i iskušavani svim i svačim, podsjeća nas današnji blagdan; nismo ostavljeni u „nevolji velikoj“; obećana nam je i darovana prava radost života; jer djeca se Božja zovemo i jesmo; u Isusu Kristu i u krvi Jaganjčevoj. Darovan nam je novi život i otvoren put pred lice Božje. Blizina lica njegova jest žuđeno mjesto gdje prestaju sva trpljenja, svaka žalost i bol, nevolja zemaljska. Tamo postaje stvarnost ono što smo slušali u drugom čitanju: «Niti je oko ljudsko vidjelo, niti je uho ljudsko čulo, niti je srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube».
Vjernik iznad svega ljubi svog Gospodina, živi od osobnog odnosa s Njime. A Gospodin nam otkriva ljepotu biti čovjek, biti slika Božja; biti svoj; jedinstven, velik, neponovljiv pred Licem Božjim. Možda milismo: pa nije to za mene, to je za one bolje od mene?
Ne shvaćamo li krivo svetost? Tko je to svet: onaj tko koluta očima, krivi glavu? Tko je to stvarno svet? Kome je obećano blago i blaženstvo? Poslušajmo što Isus kaže:
Blago siromasima duhom- Siromah duhom je, naravno, onaj koji ne dopušta da ga zarobi ovaj svijet. Živi u svijetu; služi se zemaljskim; oplemenjuje ovaj svijet dobrotom i ljubavlju; ali ne robuje svijetu ni slavi njegovoj. U jednostavnosti duha i poniznosti srca Bog mu je uvijek na prvom mjestu!
Blago žalosnima, oni će se utješiti– nema potpune pravednosti na ovoj zemlji; teško je ostati vjeran Jaganjcu kad ti se čini da oni drugi bolje prolaze; u svijetu imamo patnju, žalost; križ; ali srcem osjećamo: Bog će otrti svaku suzu s našijh očiju..
Blago krotkima oni će baštiniti zemlju – U ljudskoj povijesti izgleda da su zemlju osvajali samo nasilnici; danas ih pamtimo po zlu; nestade i njih i njihove ohole umišljenosti; jučer jesi, danas nisi …ne pamti ga više ni mjesto njegovo…S druge strane krotak čovjek je Božji čovjek. Nenasilan, dobrostiv, spreman pomoći. Krotak čovjek štiti slaboga. On pomaže ne očekujući ništa zauzvrat; takav čovjek je Božji čovjek, a Bog je od vijeka do vijeka.
Blago gladnima i žednima pravednosti – Gospodin nas poziva da podnosimo nevolje i nepravde, baš kao što je on podnio svoju muku i smrt. Ne proklinjući, i ne mrzeći mrzitelje svoje. Bolje je nepravdu podnositi nego je drugom nanositi, jer vjerujem u Božju pravdu! Ovo je najteža lekcija na putu vjere!
Blago milosrdnima oni će zadobiti milosrđe. Milosrdan čovjek svjestan je svoje grješnosti i svoje ograničenosti. Zato prašta da bi mu se oprostilo. Milosrdan je jer očekuje Milosrđe. Dobrostiv je, jer Bog je takav, a Bogu se nadamo prispjeti.
Blago mirotvorcima i onima čista srca- Čini nam se nemoguća misija: Mirotvorstvo i čistoća srca je plod iskrene molitve i otvorenosti Duhu Svetom. Čovjek koji se trudi živjeti po Božju izvor je mira za sebe, za svoju obitelj, za svoje susjedstvo; ljepota je „opipljiva“ u njegovim mislima, riječima i djelima.
Ljepota svetosti jest u tome da čovjek nastoji iz dana u dan, predano s ljubavlju, vršiti svoje dužnosti, da nastoji drugima činiti ono što bi on htio da oni njemu čine, da nastoji svoj pogled i svoje želje izdizati iznad prolaznih ovozemaljskih stvarnosti. To ne znači da ćemo biti oslobođeni nevolje, slabosti i grijeha ljudskih.. Biti Kristov, biti svet ne znači pobjeći od svijeta i života; već Kristovim pogledom promatrati svijet i život. Sve je to i tako lijepo i tako ostvarivo, i tako normalno. Amen!
Don Damir Bistrić
