Biti uz Gospodina daje nam snagu ostvariti se u životu. Bez toga sve je lako pogaziti. Dovoljno je toliko malo kako bi se priklonili nekim drugim okolnostima koje nam se čine ispravne jer kao opravdavaju nešto što nam je neophodno.
A sami smo svjedoci kako nam je najneophodnije ulagati u sebe u svoj mir, spokoj, odmor. Svekolika iscrpljenost kojoj smo izloženi dovela nas je u situaciju usahlosti.
Sve nam je nametnuto kao važno što više neophodno. Odmah i sad. A to tako iscrpljuje. Uništava nam kvalitetu dobroga življenja.
Tada u takvoj okolnosti smo spremni sve samo da nam se odmaknuti od svega no iza svakog stoji neki oblik tiranije, diktature koja nas želi samo kao robove.
Uvijek je bilo važno ucjenama podčiniti čovjeka samo kako bi se ostvarila vlasnikova produktivnost i profit.
Zato Gospodin dolazi kao onaj koji mijenja cjelokupni sustav bolesnoga društva. Farizeji i pismoznanci, književnici, politička su elita koja će u svemu poticati ono što im ide u profit, a ono što im nije u korist vlastite zarade proglašavati zlom. Farizejima nije bitno jeli subota kada je hramska zarada u centru. Tada nije problem ni prodaja životinja za žrtvu tada nije problem varanje za tezgama izgladnjele mase. Tada nije problem kamatarenje, iznuđivanje, mijenjana novca. No problem je Krist koji vraća dostojanstvo patnicima i odbačenima.
Isus dolazi kao novi zamah pravde koji poništava društvo zla koje je Bogu pripisivala ljudske propise. S tim se nikako nisu mogli pomiriti oni koji su ljude držali u strahu jer im je bilo važno nametnuti se kao krema vrijedna poštovanja. To je bilo važno farizejima kako bi kontrolirali mase i držali ih pod vlašću svoje oholosti i zla. Kako bi ih učinili svojim robovima. Robovima vlastitog bogaćenja na suzama ne zaštićenih i izrabljivanja slabih.
Krist oslobađa. On ima samo jedno pred očima potrebu čovjeka. Nije on onaj koji je protiv subote. Nije on protiv svetkovanja subote. No itekako je protiv svakog oblika robovanja i ustrajanja u zlu. Protiv svakog oblika ugnjetavanja moćnika svijeta u Božje ime.
Zato ne gleda svoje učenike koji trgaju klasje kao prestupnike subote. Ali je prepun razočaranja prema onima koji izobličuju i iskrivljuju Božju ljubav prema čovjeku. Osobito prema čovjeku patniku, bolesniku.
Izloženi smo i mi kroz desetljeća ovakvim oblicima koji i danas imaju istu želju porobiti, uništiti, dugoročno zadužiti. Tada iz takve potrebe toliki su prisiljeni sve učiniti samo kako bi se istrgli iz ralja zloga. Zla zaduženosti i robovanja.
No važno je učiniti sve. Što više nuditi zlo koje stvara raznolike palete ovisnosti maničnih potrošni kako bi se onda u određenom trenutku tolike dovelo pred rub zaduženosti života. A život tako brzo prođe. Obećanja poslodavaca postaju ludom radovanje. Ljudski resursi su samo potrošna roba. To je tako vidljivo u novim tendencijama zapošljavanja na minimalne plaće. No pred Bogom svatko tko je zakinut bit će pred ljudima opravdan propašću svih onih koji su izrabili i porobili bilo koga. Oteto je uvijek prokleto. Nitko na tuđim suzama potrebe nije zadobio blagoslova.
Zato Gospodin se s ljubavlju stavlja u našu životnu situaciju. On zna koliko je teško nositi bol života pa i ne promišljenih naših postupaka no po ljubavi zna da nam je potrebna nova prilika koja će nas ozdraviti od usahlosti života.
Na pravdu će uvije okorjeli zlom u srcu šutjeti i nalaziti opravdanje kako bi se svidjela manjini sajamskih dana koji će im aplaudirati. No grijeh koji je učinjen i koje društvo šutke prihvaća u izrabljivanju i stvaranju ovog liberalnog robovskog društva pred Bogom snosi odgovornost za sve one koje se u svetkovanim danima uskraćuje za osnovna ljudska prava.
„Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava.“
Nikad ne zaboravite da je Bog uz svakoga od nas. Svoj život danas mu položite u ruke. Dajte Bogu mjesta u svom životu i neka vas po ljubavi u svim danima boli tješi i ozdravlja. Neka nas nađe plodne ljubavlju mira koji posvećuje naš život.
don Damir Bistrić
