Biti vjernik – lijepo je!

Vjerovanje, vjerovati, povjerovati, povjerenje… Sve ove riječi povezane su jer u svom korijenu imaju istu riječ, jednostavnu, malu, a opet toliko snažnu – imaju u sebi vjeru.

No, danas kao nikada prije baš je ta riječ bačena u drugi plan, baš je ta riječ izgubila na značenju jer Bog zapravo sve manje nekome treba, mnogi niti ne vjeruju u Njega jer nije dokazano Njegovo postojanje, a kako vjerovati u nešto što ne postoji. Povjerenje među ljudima sve teže se stječe jer ljudi nemaju vremena upoznati se, a i vjera u same sebe svela se na ništicu jer smo stalno okruženi neuspjesima i problemima… I sasvim je jasno da vjera niti nije potrebna. Ali to nije baš istina. Vjera je potrebna, samo nije lako biti vjernik ni u kojem pogledu.

Prepusti se i budi siguran da se isplati!

Često prevladava mišljenje da vjernici moraju biti nekakvi mirni, staloženi, ‘super pobožni’ ljudi koji nikome ne proturječe, sve rade, uvijek nasmijani, uvijek optimistični… No i vjernici su samo ljudi. Vjerovati u Boga ne znači biti bez problema. Baš suprotno. Kada dođe neki problem, vjernik neće zastati misleći kako se cijeli svijet ruši već će uz pomoć svojega Boga, vjerujući u Njegovu intervenciju i ulažući svoje snage, hrabro ići naprijed i problem riješiti. Vjerovati u Boga ne znači stalno biti nasmijan jer i kao vjernik imam pravo biti ozbiljan, no i u toj ozbiljnosti ja znam da je On sa mnom i da mi se smiješi, a taj osmijeh može i moj izmamiti. Jasno je zato da je vjera u Boga zahtjevan zadatak, ali nije nemoguć, samo se treba prepustiti i biti siguran da se isplati.

Iz ruševina obitelji Bog podiže velikane kojima daje snagu

Vjera igra i važnu ulogu u svakodnevnim, međuljudskim odnosima. Obitelj koja u svom temelju nema vjeru teško može funkcionirati. No, ova vjera u obitelji nije samo vjera u Boga, već i vjera u zajedništvo, vjera da se sve može prebroditi, vjera da možemo skupa kao obitelj izgraditi bolje sutra. U obitelji to nije uvijek lako jer obitelji su nesavršene, ponekad i podosta ruševne, no dovoljno je da makar i jedan član obitelji vjeruje. Njegov je zadatak tada težak jer na svojim leđima, svojom vjerom mora nositi sve. Ali nije sam jer iz ruševina obitelji Bog sebi podiže velikane kojima On daje snagu. Takav vjernik može i mora biti sretan jer zna da svoju obitelj spašava svojom vjerom, a to se isplati.

Bog nam je dao zadatak za koji nam daje i snagu

S druge pak strane, vjera igra važnu ulogu i u prijateljstvu jer da bi prijateljstvo bilo iskreno i pravo, treba postojati i povjerenje. Povjerenje se rađa onda kada povjerujemo u iskrenost neke osobe, kada vidimo koliko nas prijatelj voli i koliko nas je spreman čuti i biti tu za nas. Iz takvog povjerenja rađa se iskreno prijateljstvo koje ne samo da nas ispunjava srećom nego nas i približava Bogu. Upravo to morao bi biti jedan od zadataka prijateljstva – preko prijatelja moram vidjeti Boga, Božju blizinu. To zaista tako i jest. Kada nam je teško, Bog nam daje prijatelja koji nas nosi, kada nitko ne vjeruje u nas prijatelji su puni vjere u naše mogućnosti… Naše je samo opet vjerovati i ići naprijed.

Naravno, biti vjernik nije lako. Vjera ne može ostati samo na riječima i na nekim formulama koje su ustaljenje i koje svi ponavljaju. I Sveto pismo jasno govori o tome kako je vjera bez djela mrtva. Vjernik mora i djelovati. Ne bojte se jer to djelovanje ne iziskuje od nas velike stvari za koje nismo sposobni. Bog nam je dao zadatak za koji nam daje i snagu, mi samo moramo shvatiti koji nas zadatak čeka, a dok to shvaćamo budimo dobri ljudi, dobri prijatelji, budimo oni iz kojih vjera isijava i koji se vjere ne srame. Da, nije lako biti vjernik, ali lijepo je. Povjeruj i ti!

Kristijan Tušek, Izvor: www.pastoralmladih.hr

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 6 = 4