„Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla.« (Lk 10, 13-16)
Isus je jedno sa svojim učenicima, i jedno je s Ocem koji ga posla. Zbog toga učenici govore u ime Isusovo, a sam odnos prema njima odnos je i prema njemu samome i prema Ocu.
Bilo bi to lako vjerovati kad bi učenici bili savršeni poput svoga Učitelja. Međutim, često se u životu učenika događa da ima malo ili nimalo od života Učitelja: On ostaje prikriven onim lošijim dijelom ljudskosti učenika.
Na kraju, i učenicima i onima koji ih slušaju postavlja se izazov vjere: učenicima da vjeruju kako i preko njihovih slabosti i preko njihove cjelokupne nesavršene ljudskosti djeluje Učitelj, a onima koji ih slušaju, da vjeruju da to što slušaju nije život i nauk učenika, već onoga koji ih šalje.
don Boris Vidović
