Gospodin Isus uvijek ja za nas vjernike izvor sigurnosti. On je onaj koji snagom svoga Božanstva u nama obnavlja milost posvećenja.
Svaki put dok iščitavamo sveto pismo u nama se otvara uvijek nova nada koja nama otkriva novost radosti života s Kristom.
Premda smo svjedoci kako je danas biti kršćanin zahtjevno čak štoviše teško. Svjedočiti svoju vjeru izaziva sve više onih koji u svom beživotnom ne prakritcirajućem, trulom kršćanstvu uvijek imaju za potrebu drugima dijeliti savijete. Takvima smeta javna molitva, takvi su ogorčeni svoji ugrozama od molitelja. Jer ipak oni znaju što Krist želi. Oni su toliko svjesni samih sebe da žive u svom svijetu negiranja grijeha a onda se vjerničkim svjedočanstvom kršćanskog života osjećaju prozvanima za ono što ne žive. To je prava istina. Živjeti u bezbožnosti pod krinkom kršćanstva otkriva se sva bijeda ovoga vremena koji nema za ništa ponuditi osim ponižavajućeg kriticizma prema onima koji vjeruju i svoju vjeru žive. To je ono što imamo na sve strane. Oni kršćani koji su najzloglasniji protivnici vjere tada traže kršćanske sakramentale. Važna je pompa i folkloristika. Bog sve prašta. Bog je milostiv. Bog je dobar. Bog je šećerna vodica. No valja stat pred lice Istine. A tada se pred Istinom za sve odgovara.
Krist nikada nije za skrivanje niti povlačenje pred zlima. Pred farizejima ovoga vremena koji su toliki filantropi i humanisti. Spasitelji prepuni razumijevanja.
Onaj koji svjedoči svoju vjeru prolazi istu stegu i ponižavanje svijeta koju je prolazio i sam Gospodin. Toliki zaustavljeni u svojim ono vjekovnim progresivnostima imaju za potrebu vjernicima držati lekcije o vjeri.
Toliko su neostvareni u sebi da im je bitno vratiti se u svoje svjetove koji bi im tada dali smisao svim njihovim propalim životima i promašenim neostvarenostima.
Za nas Bog nije onaj koji se treba prilagođavati ni vremenu ni ljudima. Sve smo to vidjeli već davno. Prošlost nam je pokazala sve što je djelo ljudi koji kroje Božanske zakone i sveto prilagođavaju sebi.
Daleko od Duha Božjega stvara se novo okružje koje je bez Krista. A tamo gdje naš Gospodin ne prebiva nikada neće biti radosti ni mira. To je ono što kaže danas apostol Rimljanima: „Vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“ Tko ne slijedi Krista u svemu nije kršćanin. nema kalkulacije s njim i to je ono što je za one koji su Kristovi ostaje kao dar Božje ljubavi.
Toliko je onih koji se hvastavo postavljaju iznad ljudi i njihovih života. Kroje im životne dane po mjeri svoje pokvarenosti ali se neprestano bave sobom jer im je uvijek malo. Takvima je samo jedno na pameti oni sami sebi. No voljeli bi sve iskoristiti. Infiltriraju se u sve. Bez njih ne može ništa. Oni su sve i u svakom vremenu sve jer njih se mora za sve pitati. Oni su mjerilo svima. To je život koji za nas bezvrijedan. Jer je besplodan i ne dopušta da Bog svojom milošću zahvati one koji mu se darivaju u povjerenju. Otvorimo svoje živote jedino Bogu. On je jedini koji zna čovjekovu potrebu. On je jedini koji zna naše potrebe i koji nas nikada ne stavlja u poziciju prekora.
Božja je ljubav bezgranična. Nikad se ne dovodimo u situaciju da stojimo u strahu pred onima koji su glasni zagovaratelji svojih ideologija. Nama je po vjeri povjeren neizmjeran dar koji obećava život koji posvećuje. Jer nije se Bog objavljivao ni bezvjerskim bukačima ni velikim dogo jezičnim kreštavcima. Niti se stavio u blizinu ministara i ministrica tuđih posala već se objavio malenima, neznatnima, običnima, jednostavnima. Jer dobro zna da svaki onaj koji je ranjen će ga shvatiti. Jer dobro zna da svatko tko je prošao bilo koju patnju i osudu da će znati prepoznati koliko On stoji pored njega kao onaj koji je i sam prošao patnju čineći dobro na ovom svijetu. Naš Bog nema potrebe za dvoličnim kršćanstvom i dvoličnim kršćanima koji bi željeli biti na dvije strane. Bez Boga kad je lijepo a kod Boga u patnjama. On je onaj koji je izvor zaštite izričito za one koji ga trebaju. Koji ga traže. Onima koji doista vjeruju. Koji su marginalizirani i od društva i od crkve. On je onaj koji vraća život nade za sve koji su društveno ubijeni i osakaćeni i unosi mir sigurnosti.
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“
Samo Božjom snagom svjedočimo svoju vjeru i ne bojmo se nikoga. Bog je naša snaga. Bog je naša jakost. Bog je naš život.
don Damir Bistrić
