On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca. (Mk 6, 34-44)
Često Boga doživljavamo kao nekoga tko nam uskraćuje puno toga u životu: kroz zabrane koje smo dobivali od roditelja, stjecali smo i sliku Boga kao onog koji uvijek nešto brani, dok je životna radost s one strane tih zabrana. I tako je Bog postao dalek, a mi gladni života, gladni ljubavi i povjerljivih odnosa.
No, upravo je Bog onaj koji nam je potpuno blizu, jedini može zasititi tu glad i dati ono što jedni drugima ne možemo nikada do kraja dati. On koji je ljubav, koji se daje kroz kruh života, daje se svakome tko prema njemu pruži svoju gladnu ruku: ruku gladnu ljubavi, smisla i radosti. Nahranjeni tim kruhom ljubavi, možemo drugima biti od pomoći u njihovoj potrazi za kruhom života.
don Boris Vidović
