Božja prisutnost među nama je uvijek neprimjetna. Bog se ne želi nametati. On nema potrebu biti nad nekim kao kojekakvi stražar. Nikoga i ničiji život ne ometa.
Sa svom blagošću usmjerava, poučava, štiti i brani svakog od nas u potpunosti poštujući slobodnu volju koju nam je ostavio kao najveći dar. Svatko od nas je u prilici uvijek odabrati biti s Bogom ili ga napustiti. Onaj tko je s Bogom njegov život je prožet s njim i osjeća njegovu snažnu prisutnost. Osvjedočen je koliko Bog čini na njegovom životu čuda i otvara se milosti koja proizlazi iz te blizine. Premda nam je uvijek stalo do nas i do našega života naša ulaganja su samo izvanjska. Više su to samo zahvati koji prikrivaju realnost.
U bilo kojem razgovoru ili u bilo kakvoj prilici na društvenim događajima osjeća se i vidljiva je velika naša ljudska povrijeđenost, veliko nezadovoljstvo sa svim, ogromno razočaranje, ranjenost. I ma koliko god željeli biti pozitivni svi smo mi svakodnevno u takvim situacijama da slušamo nekoga kako je u nekoj praznini neostvarenosti želja. Jedni na druge prenosimo negativnosti. Hranimo se svakodnevno sa svim mogućim lošim situacijama. Život nam je postao poput crne kronike. Toliko se današnje društvo raslojilo da svatko puše svakom za vrat. Svi su nezadovoljni smišljaju načine na koje će reagirati na svoje nezadovoljstvo. Važno je poniziti, izrugati, nanijeti što jači udarac. Vlada opći kriticizam.
Nikako da se susretne netko tko vidi iskru svijetla. Svakome svatko smeta. I svi viču kako ništa ne valja, kako je sve loše, kako ništa nije dobro. Pa zar iz ovakvih naših stavova nešto i može se dogoditi dobro. Zadojeni sa mržnjom, zavisti i neostvarenošću mnogi manipulatori današnjice u nas su uvukli sumnju i pokušavaju izbaciti nadu u bolje sutra. Kljukajući nas svakodnevno bombastičnim naslovima iza kojih se ne krije ništa osim njihove plaćeničke manipulacije jer su svjesni da se jedino naslov pročita a sadržaj i onako nije bitan. Stvaranjem nereda u ljudskim srcima programatski se uništava život malog čovjeka. Kako i u sva vremena u kojem je uznapredovala ljudska zloća pod raznim represijama i ropstvima teško se vidi naprijed. Grcanjem pod tiranijom tlačitelja samo još više naglašava koliko nam je potreban spasitelj. Koliko je našem društvu, našoj kulturi i našoj civilizaciji potreban Bog. Zato je nama vjernicima potreban jedan ogroman odmak od svega ovoga oko nas. Potrebno se osloboditi tiranije i indoktrinacije zla. Potrebno je doista isključiti se od sveg tog trovanja kojim smo svakodnevno izloženi.
Poput Marije zaputimo se u gorje. Krenimo u posjet onima koji imaju isto iskustvo susreta s Bogom. Uputimo se onima koji su se osvjedočili u Božju svemoć. Povucimo se u osamu od sveg blještavila praznine, pođimo u gorje ljubavi da bi spoznali svu veličinu Boga koji se utjelovio koji je živ među nama i koji dolazi da nas spasi. Kad se očistimo od svega što nas je unazadilo od istine, tada započinje slavlje utjelovljene ljubavi. Oni koji je osjetio na svom životu Božju svemoć prepoznaje je i na drugom. Onaj koji je doživio ljepotu čuda prepoznaje čudo i u onom kojeg susreće. Bog nas ljubi. To bi trebalo odzvanjati cijelim našim životom. Na tu ljubav nitko ne može ostati ravnodušan. Božja ljubav liječi. Ona je izvor koji iscjeljuje rane. Ona je povoj koji je melem ljekovitosti boli duha. Božja ljubav je čudo koje stvara novi svijet dobrote i utjehe. Ljudima činite dobro radi sebe. Ljubite Božjom ljubavlju. Ako vam uzvrate dobrim pokazali su da su bili dostojni vaše dobrote ako li ne nisu umanjili vaše vrijednost već su o sebi puno rekli. Izgradimo svi novi svijet poštovanja u kojem se neće odobravati zlo niti umanjivati ičija odgovornost u zlim njihovim djelima. Svatko mora odgovarati za svoje postupke za sve kojima je naneseno zlo ili pak nažao uskraćivanjem pravde i pravednosti. Bog koji nam danas dolazi u pohod neka nas oslobodi od okova ravnodušnosti i neka nas pripravi na snagu svjedočanstva Njegove ljubavi.
don Damir Bistrić
