Bog nas osvješćuje da smo mi njegova najdraža svojina!

Svi sanjao svoj životni san. Htjeli bi smo toliko toga u svom životu. Obično je to uvijek nekako lagodan i glamurozan život, život po mjeri kakve zvijezda i ovozemaljskih idola.

Sve oko nas vrvi reklamama i svim što nam je kao potrebno. Stvarima koji uljepšavaju ili usrećuju život. sve nam je na dohvat ruke jer za sve ima rješenja. Sve se da tome podrediti. Jer živjeti glamur obično nas sve odvede u ropstvo. Stambeni krediti od trideset godina, kredit za automobil, sve nam je na kredit. Prebijamo kredit kreditom grcamo i nikako naprijed. A živimo glamur ropstva. Jednostavno smo prisiljeni živjeti takvim životom da smo trajno ovisni o nekim takvim stvarnostima jer se grčevito borimo uspostaviti ravnotežu između naših očekivanja i realnih mogućnosti. Tako imamo osjećaj da ćemo i sa svojim duhom.

Cijelo vrijeme živimo u duhovnoj oskudici. Gladni smo svega što bi nas ispunjalo. A onda je najlakše svu svoju duhovnu glad pretočiti u sve ono što nam je blisko kako bi se ispunili. Tada se u emocionalnoj praznini prejedamo. Prepuštamo se malodušnosti. Pokušavamo se na sve načine svidjeti ljudima. Želimo biti primjetni i ekstravagantni. Sve tada kad je duša pati činimo krivo. Fokus nam postaj sve nebitno. Gradimo karijere a uništavamo svoje obitelji. Lomimo ljude koji nisu u po našim mjerilima. Odvajamo se od života istine a tako se lako predajemo porocima. Vječno samo nezadovoljni. Živimo u strahu. Stalno smo namrgođeni i ništa nam nije dobro. A sve je to rezultat života koji smo prihvatili tako priljubili sebi i od njega ne odustajemo. Život nam je postao pozornica, gluma, uloge, maske. Sve imamo a ništa nemamo. Što nam kositi sva materijalna ili bilo koja sigurnost ako u sebi nosimo prazninu.

Krist upravo zato dolazi nama i današnjem društvu. Naravno da se sve oko njega uzburka. Jer kad on dolazi onda sa sobom donosi slobodu. On je onaj koji razbija okove kojima smo se okovali i postavlja nas u život svetih i blagoslovljenih. Naravno da to ovo svjetskim oblicima života ne odgovara. Sve će demonkracija učiniti da sa svojim slugama nabija još više krivnje. Da ljude odvlači u ropstvo ovisnosti. Ropstvo ugnjetavanja. Tada će marširati tražeći krv nedužnih u znak prosperiteta sloboda praznih duša. Toliko je toga Bog zapisao u nama. Ostavio nam trajni zalog ljubavi. Premda danas živimo u civilizaciji vjerske ravnodušnosti u kojoj  je sve svejedno. Bog nas osvješćuje da smo mi njegova najdraža svojina. Da smo mi njegovi. Ljubljeni. I zbog ljubavi nas trajno odgaja za sebe da sebe ne dovedemo do duhovne smrti. Zato nam toliko puta pristupa s ljubavlju da se ne bojimo preuzeti brigu za sebe i svoj život. ostavlja nam najljepši primjer život svoga sina da se izdignemo iz svih robovanja koje nam je ovo svjetski poredak nametnuo kojim smo se opili i koji nam je postao jedino mjerilo svega.

Danas nas On životvorac i posvetitelj želi osloboditi svih prividnih, kratkotrajnih sigurnosti i ugoda. Zato krenimo u život slobodni od svega svih natruha kojima smo ponizili sebe i svoj život. vratimo se svom Gospodinu. Darovao nam je toliko toga. U tom daru se ostvarujemo da nam se ne dogodi da u svom vlastitom odabiru sebe prodamo u beživotno ropstvo gdje je lako izgubiti dušu. Jedino što imamo.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

25 − 17 =