Božja riječ je uvijek poučna. Ona nam otvara nove vidike i usmjeruje nas u životu. Zato je svaki put susret s Božjom riječi izazov. Izazov za sva vremena.
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU, Godina C, Evanđelje: Lk 12, 13-21
Izazov za svakog čovjeka koji želi napredovati u životu i ostvariti sebe. Bog je onaj koji nas želi osposobiti za ispravan i dobar život jer ovaj koji živimo narušen je sa svim događajima koje su nas u životu oblikovale. Moramo priznati kako većinu onoga što nosimo kao dio svog karaktera proizašlo je iz oblikovanja zajednice oko nas. Naši stavovi dio su društva u kojima smo odrasli. Naše navike dio su naših obiteljskih prilika i situacija. Tako da u sebi imamo mnoštvo toga što smo sakupili sa raznih strana. Gotovo bismo mogli reći da smo usmjereni kročiti kroz život po htijenjima drugih.
Svijet koji je oko nas ima svoje zakonitosti. Taj život ima svoje prioritete. I prioriteti određuju sve oko nas. I tu smo najtanji, najranjiviji. Olako se pogubimo neprestano se uspoređujući sa nekim drugim. Doista danas vlada jedna čudna životna maksima da vrijediš onoliko koliko imaš. Vrijediš onoliko koliko posjeduješ. Penjati se na ljestvici zvjezdanih kreacija postaje svakom nametnuti san. Uvijek nas netko uvjerava kako smo vrijedni samo onoliko ukoliko se ponašamo po standardiziranim kanonima moći. Jer ako nismo onda ne možemo pripadati uvaženim krugovima koji vladaju estradom i politikom. A trač i novine određuju standarde života u kojem je važno dobro izgledati. Biti dobro i markirano obučen. I sveprisutan na svim inventima. Sve ovo stvara užasan napor. Teško se bilo tko tko odabere takav život može nositi s tim. Tada se poseže za svim što život čini preteškim. Tada se olako odaju raznim oblicima koji ponižavaju čovjeka. Isprazan je ovaj svijet koji nameće takve postulate.
Nema toga izvanjskoga što može čovjekovo srce i dušu usrećiti. Svaki narkotik, svaki alkohol svako neuredno življenje pruža lažan osjećaj sreće i pripadnosti no iza sebe ima ogromne posljedice koje čovjeka vode u ponor i vječnu bol. Vječnu neostvarenost i promašenost. Isprazan život je svakog onog koji gradi na polovičnosti svoj život. Osobito onaj koji negira vječne vrednote samo zato da bi opravdali svoje promašaje. Jer im je teško priznati kako je sve što su činili bilo uzaludno. To je vidljivo na sve strane. Naši kršćanski brakovi koji su proizašli iz ljubavi prema posjedovanju i bogatstvu u sebi su već od početaka razvalina. No kako se standardi i apetiti povećavaju tada se netrpeljivost samo povećava. Mane izlaze na vidjelo i sve veći oblici agresije završavaju brzim rastavama po hitnom postupku. Ako se naš život na tome temelji onda je to za nas alarm da se zauzmemo za ispravan i novi dar života od Boga.
Zato i sam apostol Pavao danas u poslanici obraća se nama i našem vremenu: „Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Ne varajte jedni druge!“ Jer ako nas ne dotiče Božja riječ i ako se mi koji smo povjerovali Kristu ne odazovemo na poziv obraćenja naš život ostat će neosmišljen i promašen. Doista ono što nam je prvo u današnjem životu jest biti bogat. Biti onaj koji ima u izobilju. Jer onda bi smo mogli učiniti sve. Kupili bi kako i neki koji su nam uzori možda mnoštvo stanova. Možda bi i naši pašnjaci bili prepuni vila. Mogli bi smo zasigurno kupiti i ljubav silikoniziranih ljepotica. Možda bi naše srce bilo na miru jer bi svakodnevno mogli živjeti od svih novih stvari koje bi smo mogli kupiti. No sve to što bi kako mogli posjedovati i imati njihovu vrijednost odredio je čovjek. A ta je cijena premalena. Samo propadljiva i privremena. Jer ono što je danas in sutra više nije. Ono što je danas moderno sutra je već zastarjelo. Valjali se onda boriti za nešto takvo? Ako će nas sve to samo razjedinjavati i stvarati u nama ogorčenost tada to nije to. Tada to nije život. Kakav li je to samo osjećaj kad znaš da su svi oko tebe tvoji tobože prijatelji samo zato jer imaš novca i jer si bogat. Možda to stvara neki osjećaj nadmoći i moći ali uvijek u prikrajku negdje stoji spoznaje da su to sve paraziti koji stoje na tvojim jaslama i koji se žele s tobom okoristiti.
I premda je ovakav život naša realnost Isus ima jednu sasvim dugu dimenziju savjeta za život. On ne želi biti sudac koji će braću dovoditi u pravednost razdjele imanja. Očito je imetak bio prevelik a apetiti njih samih i njihovih žena još veći. U tim podjelama svaka strana smatra da je zakinuta i da je drugom dano bolje i kvalitetnije, vrijednije. A pohlepa je uvijek ona koja nas dovodi do zla. Pohlepa je uništila sve dobro u čovjeku. Zato je spasonosni i savjet Krista: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ I doista čovjek i vjernik nije u onom što posjeduje u materijalnom. Ono što nosi u svom srcu su vrednote koji jedine čine čovjeka. One ga čine vrjednijim od svega što netko može posjedovati.
Zato otvorena srca danas sebe cijenimo po onim vrednotama koje nosimo u sebi. Ne smijemo zaboraviti da Bog nije protiv rada i bogatstva. Ali je protiv svakog onoga koji je iskoristio drugoga za svoje bogaćenje. Nikad nema blagoslova za nijednoga poslodavca koji uskraćuje pravednu plaću onom koji ju je zaradio. Nema tu blagoslova u ničemu. Možda se čini da im je dobro neko vrijeme a onda sve njihovo lažno bogatstvo stečeno na suzama na poniženju i uskraćivanju pravedne plaće otiđe u vjetar jer je prokleto stečeno. Čuvajmo se ponašanja ovog bezumnika iz današnje prispodobe. Naše posjedovanje je uvijek je varljivo. Jer tada ono vlada nama. Iz ovoga samo možemo izvući pouku da se od dobrog čovjeka može naučiti mnogo toga a od lošeg samo jedno da ne budemo kako on. Povjerimo svoje živote Isus Kristu. On je onaj koji ima snagu od nas stvoriti ljude po mjeri neba. Prepustimo se njemu da on bude naše najveće bogatstvo koje posjedujemo. Cijenite sebe u svim svojim kvalitetama jer to i jest najveće bogatstvo. Bog uvijek na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Otvorimo svoje srce Božjoj providnosti. On doista zna najbolje koliko nam je potrebno i što nam je potrebno. Nijedno srce prepuno dobrote, nježnosti, prepuno uvažavanja i poštivanja, prepuno razumijevanja i podrške nitko ne može platiti niti izmjeriti nijednim brojčanikom izvanjske markiranosti. Bog neka bude naša snaga. Neka bude naše bogatstvo koje nikada ne prestaje.
don Damir Bistrić
