Ljubav pokreće sve. Ljubav je temelj života. Bez iskrene i prave ljubavi nema smisla života.
U vremenu izvanredne ponude i potražnje osakaćeni smo za najvažniju dimenziju koju je Bog utisnuo u nas. Sve možeš kupiti. Tako sretan si ako imaš. Zaljubljen si ako posjeduješ. Vrhunac tvoje ljubavi je u dokazima. Samo je pokaži svojim darovima. Darovima koji onda odaju sigurnost ljubavi. Ljubav koja se da izmjeriti nikada neće biti ljubav niti je ljubav.
Krist koji je bio apsolutna ljubav koja je prolazila ovom zemljom trajno je bio pod povećalom. I to koga onih koji su smatrali da su krema društva.
Njih je određivao njihov imetak. Bili su uvjereni da njih jedino Bog volio jer su posjedovali. Za sve njih obilje je bio znak Božjega blagoslova. Nisu vodili računa o ničemu osim da sebe ističu i da se pokažu koliko ih Bog voli.
Svi ostali su bili izopćeni, prokleti jer su ispaštali za nešto što su im ovi pravovjerni nametnuli. No Bog je to dokidao. Svu njihovu sigurnost Bog je ismijavao. Isusu nisu bila bitna njihova bogatstva. Svi su se oni natjecali kako bi ga odvukli u svoje prostrane velike i bogato urešene domove no on je bio s onima koje Bog ljubi jer su oni Boga ljubili.
Život nam je darovan upravo da sebe s ljubavlju izgrađujemo. Ne treba nam ljubav koja ima rok trajanja. Brak nam traje dok imamo. Ljubav ovozemaljska jako se brzo izgubi u ekonomskoj nestabilnosti.
Isti smo poput današnjih farizeja koji bi sve sveli na jedno na provjeru koliko Bog ima ljubavi za naše gluposti i naše devijacije.
Najdraže bi nam bilo da nam odgovori s onim što nam će uljuljati savjest i reći kako smo pravedni a svi ostali zli. Zato nema blagoslova među ovom ljudskom ljubavlju koja misli da se i sam Bog može kupiti.
Krist nema potrebu nikome od nas podilaziti. On je Bog koji vidi našu prozirnost i sve ono što bi mi stavili u njegova usta. To je ono sve što nam se događa no naša nam se oholost osvećuje polagano i etapno prema onim stvarnostima u kojem nam se vraća po mjeri s kojom smo po ljubavi mjerili.
Bog se nikada ne da isprovocirati ljudskom površnošću no na nju djeluje odlučno i bez ikakvih diplomatskih kompromisa. Bog nikada ne prestaje ljubiti čovjeka. On stoji pored nas kako bi smo ga otkrili kao ljubav koja je beskrajna. Ljubav koja se daruje i koja nema nikakvih uvjeta ni kompromisa.
Za svakog od nas ostaje ovo dragocjeno mjerilo Božje istine biti Božja ljubav. jer po ljubavi koju nosimo u sebi posvećujemo i sebe i svoj život i svoje bližnje i cijelo društvo i crkvu. Sve postaje posvećeno.
Zađimo cijelim životom u ljubav. To je ono što psalmist danas snažno svjedoči: „Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, i od dušmana bit ću izbavljen.“ Sa Gospodinom se život gradi. Uronjenost u Božju ljubav je za sve nas u današnjem svijetu prepunom progonstva izvor prave sigurnosti u svim našim potrebama.
Cijelim svojim bićem prepustimo se Božanskoj ljubavi koja nas oblikuje za ponizni život. Naučimo se iskreno i cijelim svojim žićem ljubiti svoga Gospodina. Ako toga nema sve je laž iza koje stoji interes. Gdje je interes tu Bog ne zalazi. On pristupa u snazi ljubavi kako bi po ljubavi obnovio svijet. Svi se i svašta naziva vjernicima no nedostaje im ono što je sveti Franjo prolazeći Asizom vapio: „Ljubav nije ljubljena!“ a sv. Ivan Pavao II posvjedočio: “Ljubav mi je sve objasnila, ljubav sve riješila – stoga obožavam tu Ljubav.“
Cijelim svojim bićem zađimo u ljubav kojoj nema kraja i neka nas posvećuje blagoslivlja i unosi sigurnost, prosperitet i mir.
»Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«
don Damir Bistrić
