Danas slavimo neobičan događaj koji prati rođenje Božje na zemlju. Slavimo dolazak mudraca, umnih i učenih ljudi nekud s istoka. Dolaze u Jeruzalem vođeni neobičnim pojavama na nebu i događajima koji ih prate. Traže i raspituju se o novorođenom djetetu koji će biti židovski kralj.
“Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, pa mu se dođosmo pokloniti“. Onima kojima dolaze ovo je alarm na uzbunu kako kaže pisac evanđelja: „Na te se riječi uznemiri Herod i sav Jeruzalem s njime.“ Samim rođenjem uznemiren je cijeli svijet vidljivi i nevidljivi. Pakao se trese jer dolaskom Sina Božjega prestaje njegova vlast i vladavina smrti, ali prestaju i sve vlasti i vlastodržsci kojima o tim davnim kraljevstvima više nema niti spomena. Kada dođe neka vijest koja nam ne odgovara u nama se javlja revolt jer je u pitanju neizvijesnost naše sudbine našeg života kakvim smo navikli živjeti. Usmjerni smo tada na sebe i smišljanjem svoje budućnosti koja je naprastio udarena tim vijestima, događajima i fokusiramo se na svoju egzistenciju. Doista moralo je biti sve uznemireno na Herodovu dvoru jer je sve uvijek problem vlasti i moći. Novi kralj ima novu svitu. Valja se dodvoriti. Kome se ulizivati. Svatko od nas misli da će živjeti na ovoj zemlji stalno. Ta đavolska zamka sigurnosti i priljubljenosti za ovo zemaljsko, samo nas odvede tamo gdje nam nije mjesto u vječni mrak bezvjere i licemjernog čovještva. Kad sve postigneš tada se osiliš. A kad se osiliš, kad imaš novca, kad imaš vlast, kad sve možeš kupiti, daje ti neupsorediv osjećaj nadmoći. Jer čovjek želi vladati ali ne za drugoga da bi mu pomogao već da bi sebe smjestio i osigurao da njegov trbuh bude u luksuzu sala okružen.
Zato kad se pogleda i ovo naše vrijeme koje je puno mogućih svih silnika i šerifa koji su polako propali jer su na tuđoj grbači stjecali onda se vidi koliko masa likuje jer je netko propao. A zapravo u svemu tom vidi se naša propast. Jer svi mi smo u istim situacijama sa svojim mogućnostima. Svi smo mi silnici koji su okrenutu prema svojim zahtjevima. Nažalost čežnja za luksuzom, limuzinama, rotirkama samo je oklop jedne nesretne životne nesređenosti, velikog nezadovoljstva i promašenosti. Možeš imati sve a nemati ništa. I doista je zanimljivo da mudraci izdaleka vide bolje nego Herod izbliza. Herod u čijem se kraljevstvu rađa ne vidi novost. Posvuda gdje vlada zasljepljenost sobom, svojom umišljenom veličinom ne vidi se dolazak svetoga. Mudraci se izdaleka raduju i klanjaju, ovi izbliza su uznemireni. Matej nam na drugačiji način kazuje ono što je Ivan kazao u svom Proslovu: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše!“ Ne prepoznaše ga zato jer bijahu zaokupljeni sobom i svojim sjajem. Toliko godina slušamo ove riječi mudraca: „Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova, pa mu se dođosmo pokloniti!“ Što se zapravo dogodilo da još uvijek nikako da prepoznamo ni mi poput Heroda onoga koji se rodio za naše spasenje. Današnji čovjek se svakom đavlu klanja. Nema ni jednoga čovjeka koji je na vlasti a damo mu se mase ne klanjaju. Televizija je postala oltar i žrtvenik naše kuće. Zlatno tele koje je u centru poziva nas da ne izgubimo iz vidokruga jedinu Zvijezdu što rasvjnašeg života. Svakako u centru nije poradi simetrije već jer smo odredili što nam je bitnijje. Vrijeme lakše provodimo sjedeći i časteći tu stvar nego li da se okupljamo na zajedničku molitvu.
Današnjom svetkovinom krenimo u potragu za svojim Bogom kojemu smo izgubili trag u svojem životu. Veliki mudraci s istoka našli su se u istoj neprilici. Iako nisu poput Židova poznavali Boga tragali su za Njim u dubini svoga srca. Zato i kreću na dalek put, u nepoznato, u avanturu, i pronašli su ga u novom životu. To ne prolaznog sjaja dostojan poklona. Ovaj blagdan naziva se Bogojavljenje, jer se Bog objavio svakom čovjeku. Isus je došao svakom čovjeku i tko ga iskrena srca traži i pronalazi ga. Danas nam se otvara avantura potrage. Jer ako se ne uputimo ostat ćemo kao i svi licemjerni dvorjani oko Heroda. Oni su ostali u toplom Jeruzalemu i dalje nastavljaju svoje raspravljanje i mudrovanje o proročanstvima, o tome gdje i kako se morao roditi Mesija. No nisu se zaputili onamo u siromašni Betlehem. I mi vjernici znamo razočarati ljude koji Krista traže i iskrenim srcem za njim tragaju. Znamo istina reći gdje se on nalazi, među siromasima, među onima što trpe i među onima koji su čista srca kao Marija i Josip. Ali se sami ne mičemo, niti silazimo u Betlehem, ne saginjemo se da bi unišli u špilju, ne izlažemo se riziku putovanja mimo svojih običaja i tradicija, mimo svojih vlastitih uvjerenja. Postajemo poput ustajale vode kojoj nedostaje zrno soli i koju mnogi zaobilaze zbog smrada. Bavimo se mudrovanjem ali ništa od svega toga.
Potražimo stoga onoga kojega smo potrebni. Odrečimo se svoga bezboštva i nevjere. Dođimo, poklonimo mu se. On je Bog naš. Ono što nam je ostavio Bog za život prigrlimo i tada možemo mu se darovati. Srce prepuno darova koji u nama stoje zakopani. Otvorimo svoje srce Bogu i ponudimo Mu ono što ono sadrži. Zlato to bogatstvo, koje ovom svijetu predstavlja ono što imamo. Tamjan mirisan kao Bog, koji predstavlja ono što želimo i za čim čeznemo. Smirna tu plemenitu pomast koja liječi rane i čuva od kvarenja, što predstavlja ono što jesmo. Kraljevsko dostojanstvo, božanstvenost i smrtnost vlastita stvorenja, jest sve ono što čovjek ima, ali nadasve sve ono što želi i što mu nedostaje, jest njegovo blago. Danas otvaramo Bogu sve što imamo, svoje želje i svoje oskudice. I neka Bog ulazi u to naše neprocjenjivo blago. To je ono gdje je Sin rođen. Dajući mu ono što jesmo, primamo onoga koji jest i postajemo i mi sami slični njemu. Bog se rađa u čovjeku, da bi se čovjek rodio u Bogu. Tu se ispunja put. To je Božić duše i srca, to je Bogojavljenje a ne isprazna slavlja. Tada se možemo vratiti tamo odakle smo pošli. Ali, drugim putem. Nismo više oni od prije. Pronašli smo gdje je rođen naš Kralj. Tada imamo u sebi novo nebo i novu zemlju, sjeme nade koje nosimo kud god išli. Danas krenimo k njemu i ostanimo s njime zauvijek i neka nas učini dostojnima da se Njemu jedinomu klanjamo i budemo radosni nositelji Njegove miline svakom čovjeku.
don Damir Bistrić
