Božić nam treba da naučimo ponovno biti djeca, da naučimo gledati onim pogledom kakvim se u kraljevstvu Nebeskom gleda.
Treba nam Božić da naučimo biti sami sa sobom, da naučimo na odbijanja koja ćemo često doživjeti i zadovoljimo se onim malim shvaćajući da nam više od toga za sretan život i ne treba. Božić nam treba da naučimo brisati suze sebi i drugima, i radosnice i žalosnice jer sve su one dio one iste stvarnosti života.
Božić nam treba da ponovno počnemo vjerovati u čuda, živjeti dostojanstveno i časno, bez svakojakih spuštanja kriterija, da uvijek i u svakom trenutku budemo svijesni tko smo i koji je naš cilj. Božić nam treba da se prestanemo zadovoljavati površnošću, da prestanemo ići tamo gdje i drugi idu koliko god to bili loši izbori samo zato što se bojimo iskoračiti u nepoznato i učiniti nešto što nitko drugi nije učinio.
Božić nam treba da naučimo ostavljati vrijeme za druge ljude, da naš život nije samo ovo što imamo već i ovo što jesmo. Božić nam treba da se naučimo svako jutro buditi sa zahvalnošću za dar života koji imamo, shvaćajući koliki je to blagoslov. Božić nam treba da prihvatimo bol koju osjećamo sada, bila ona duhovna ili fizička jer će ona sutra postati naša snaga, a naši ožiljci znak da smo bili jači od svega što nas je pokušalo slomiti.
Božić nam treba da steknemo hrabrosti prepustiti Bogu sve ono što ne možemo promijeniti jer je u konačnici njegova volja za nas veličanstvenija od svih planova koje imamo za sebe. Božić nam treba da započnemo ispočetka živjeti, da se oslobodimo ovog lažnog sjaja i blještavila svijeta koje nas pokušava opčarati nečim što je praznina u sebi i priviknemo oči na onaj najveći i najjači sjaj a to je Dijete Isus.
