Božja ljubav se uvijek očituje u našoj blizini. Započinjemo svakodnevno susrete s Gospodinom jer on nas uvijek poziva na radost.
Kao oni koji ulazimo u otajstvo vjere ne možemo ostari ravnodušni upravo na njegove pozive. Možda ih ponekad ignoriramo. Nekada ih negiramo. Nekada ih i ne prepoznajemo. No kad postanemo svjesni. Kada nas netko i uputi koliko Bog želi biti blizak s nama tada nam ostaje samo jedno: „Govori Gospodine sluga tvoj sluša.“
Upravo je to ono što nam je potrebno. Sve više slušamo sebe. Osluškujemo svoje analize koje postaju đavolski nemir. Slušamo ljude oko sebe koji nas truju. Slušamo ljude koji su toksični puštamo ih da nas oblikuju za nesreću. Slušamo ljude koji su vječno nesretni, ne zadovoljni. Ljude koji uvijek prebacuju krivnju na nekoga drugoga. Vjerno slušamo manipulatore vjerske, političke, poslovne, obiteljske. One koji uvijek na nas prebacuju svoju krivnju jer moraju dominirati nad onim kvalitetama koje nosimo u sebi. No samo se ne obaziremo kad nas Bog poziva.
Božji je poziv za nas prepustiti se Njegovoj volji. Jer sve oko nas želi s nama upravljati a Bog on želi biti s nama Bog. Suputnik i supatnik. Sluga po istinskoj ljubavi po kojoj nas je uzljubio. To je nas Gospodin. Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. Onaj koji želi s nama potpuno ostvarenje. Jer u njemu je ono što je najdivnije Njegova ljubav.
No mi uvijek želimo u svemu kontrolu. Kontrolu sigurnosti. Želimo imati potpunu sigurnost. Nešto što će nam zajamčiti da će sve biti onako kako smo mi to predvidjeli. Kako smo mi to zamislili. Kako mi to želimo, maštamo, fantaziramo. Ako imam sigurnost onda mogu sve. Ako sam siguran u svom životu da ću svojim silama i svojim sposobnostima biti osiguran za kvalitetu života.
No u ovom svijetu koji se je bazirao na tvoj sigurnosti stvara svijet nesigurnosti. Svijet ovisnosti. Svijet ropstva na svim nivoima. Jer kad postaneš rob tada je jedino onaj koji je dio sustava iscrpljivanja ljudskih potencijala siguran da će te u potpunosti iscrpiti dajući ti prividnost sigurnosti a onda kad si kako kažu manje produktivan samo će te elegantno udaljiti. Odstraniti. Odvojiti jer više nisi dio interesa. To je sigurnost svijeta. Sigurnost da ćeš biti iskorišten izrabljen i odbačen. Svet zaduženosti u kojem sve činiš pod cijenu straha jer živiš sigurnost ovisnosti.
Kad Krist dolazi u naš život uvijek je nenametljiv. Prepun je slobode i nema nikakvih obećanja. Za sve nas njegovo je „Dođi i vidi“. To je snaga Boga koji poziva. Bog koji s ljubavlju želi da se sami osvjedočimo da je on Bog. Ne Bog koji udovoljava i čini čudesa samo onda kad je eto nama potrebno već čini čuda neviđena kad nas ugosti po svojoj dobroti. Kad se prepustimo njegovoj dobroti i ljubavi. Pred nama je sveto vrijeme milosnog poziva na koji smo pozvani od Gospodina Isusa.
Zove nas na novi život u kojem će On postati naš prioritet. On iz kojega se crpi životna sigurnost kojoj nema kraja. Sigurnost koja je zajamčena jer smo lišeni svega onoga što svijet nudi kao model uspjeha. Najuspješniji si kad se s nikim ne uspoređuješ. Kad s nikim nemaš potrebu mjeriti se. Neka to bude naš odabir danas. Neka Bog bude naša sigurnost. Jer ako se prepustimo da nas vodi netko drugi. Kad netko drugi postane upravitelj našeg života tada smo uvijek u strahu. Od kakve je volje do podnošenja svih vrsta zlostavljanja samo jer smo postali ovisni o nečijoj tuđoj volji. Krenimo sa Gospodinom i njegovom ljubavlju kao sigurnošću u ovu kalendarsku godinu i neka nas blagoslovi.
»Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan.
don Damir Bistrić
