Roditelje čini silno ponosnima kad netko udijeli kompliment njihovu djetetu; kad za sina veli da je isti tata ili za kćer da ima oči lijepe kao njezina mama. Istom logikom drago je i Bogu ako se za nekoga veli da je »po Božjem« – da sliči njegovu sinu Isusu Kristu po ljubavi i dobroti, po tome što se zna smilovati i oprostiti, hoće pomoći i zauzeti se za bližnjega.
Da, takvi su uistinu ponos Bogu! Ali jednako se može za nekoga reći da je Bogu na sramotu ako čini zlo i nepravdu, ako je sijač nemira i mržnje, ako iz njega kipi zloća, ako jedva čeka da uzvrati i osveti se i ako njegovo srce ne zna za samilost i blagost. Za takve ljudi vole reći: »Nit je carev, nit je Bogov!«
Čovjek je sjeo u zrakoplov, vezao se pojasom i prekrižio se. Onaj do njega pitao ga je nakon desetak minuta leta boji li se još uvijek. Odgovorio mu je da se uopće ne boji, dapače da uživa u letu i da je veličanstveno od gore promatrati prekrasne krajolike, rijeke, jezera i gradove; uostalom svako malo leti… ali je tek tada razgovor postao zanimljiv.
– Ne trebate ništa skrivati; dobro sam vidio koliko vas je strah jer ste se prekrižili pred polijetanje.
– Jesam – prekrižio sam se, ali sam time htio reći svom Bogu da sam u njegovim rukama…
– Vi znači onda pilotu baš previše ne vjerujete, zar ne!?
– Ma vjerujem! Da ne vjerujem, ne bih ni ulazio u zrakoplov; ali jednako tako znam da je i meni i vama potrebna Božja ruka, koja je nad nama i koja nas štiti. Badava sva spretnost pilota i njegovo iskustvo ako Bog ne bude s nama, a s nama je, jer mi smo njegovi!
Nije li život poput leta, koji je tako često opasan, u kojem se događaju svakakve nezgode, od polijetanja – od dana dolaska na ovaj svijet, pa sve do slijetanja – do odlaska i silaska u grob? Vjera uči i Crkva uporno ponavlja Isusove riječi da oni koji se na tom letu uzdaju u Boga uz ostale nezaslužene darove dobivaju i određenu zaštitu i sigurnost. I tko još uza sve to umije naći ravnotežu, tko zna s mjerom izvagati na toj vagi na kojoj se važu materijalna i duhovna dobra, tj. koji po pravednosti daje Bogu Božje, a caru carevo, takav je onda stvarno u sigurnoj ruci.
Vjernik je slika samoga Boga i u sakramentu krsta sklopio je prijateljstvo sa Sinom Božjim – Isusom Kristom i očekuje se da će svojim životom – na tom letu – to prijateljstvo danomice dokazivati.
Maksimilijan Milan Herceg, Izvor: www.glas-koncila.hr
