Cijeli je naš život put od Cvjetnice do Velikog petka.
Prvo te hvale, dodvoravaju ti se, smješe u lice sa čitavim nizom umilnih riječi i čine sve to dok im trebaš, a onda kada više ne plešeš po njihovom ritmu okrenu se i zabiju ti nož u leđa. Pitaš se jesu li ono bile maske na licu kada su bili tako dobri prema tebi i koliko je samo maski bilo u igri i koliko je zapravo iskrenosti u cijeloj toj priči, kada se uloge mijenjaju kako vjetar puše.
Cijeli je naš život put od Cvjetnice do Velikog petka. Položiš povjerenje u ljude, daješ im sve što traže, bezuvjetno im vjeruješ, a onda se preko noći stvari promjene i pitaš se gdje su ljudi koje si nekoć poznavao, jesu li se stvari doista preko noći promijenile ili možda cijelo vrijeme nešto nije štimalo. Pitaš se tako ponekad koliko je ljudi koji su tu pokraj tebe doista pravi prijatelji i koji bi za tebe sve dali, a koliko je tu ljudi koji se samo pretvaraju da su prijatelji.
Cijeli je naš život put od Cvjetnice do Velikog petka. Imaš ciljeve pred sobom i ideš prema njima, a onda na putu zapreka do zapreke, i pitaš se odustati ili ne odustati. Pitaš se koliko volje treba da bi svladao sve zapreke i koliko ćeš krvi, znoja i suza pritom morati proliti. Svaki put kada padneš pitaš se koliko će se još iskušavati tvoje snage i hoće li doći trenutak kada više neće biti snage i kada ćeš se pitati koliko sve to ima smisla.
Cijeli je naš život put od Cvjetnice do Velikog petka. To je put strahova i sumnja, put preispitivanja. Put mogućnosti da nekome pritom uljepšaš život koliko god tebi bilo teško. To je put na kojem susrećeš istinu o sebi i o drugima, i shvaćaš da koliko god ona bila bolna, bolja je od laži kojima se tješiš da je sve u redu i da su svi za tebe. Kako god bilo ne odustaj od sebe, ne odustaj od drugih i na koncu ne odustaj od Boga, jer ni on nikada neće odustati od tebe.
