“Sin nam je darovan.” (Iz 9, 5)
Advent je prožet idejom darivanja i pomaganja drugima. I Božić mnoge asocira na međusobno darivanje. Mnogo je toga usmjereno na darivanje. Sama kršćanska vjera prožeta je darivanjem i poziva nas na to.
Pozvani smo davati nesebično ne tražeći ništa zauzvrat. To je prava ljubav. Koja ne traži svoje. Božić nas dariva. Ne tražeći ništa zauzvrat. Bog nam dariva sebe. Najveći dar, najmoćniji dar, nenadmašiv i neprocjenjive vrijednosti. Nažalost, malo nas zna vrijednost toga dara. Dara koji odagnaje svaki strah, koji tugu pretvara u radost, rasvjetljuje naše tmine, oslobađa nas okova i tereta, iscjeljuje naše boli, smiruje nas, raduje nas, oživljava nas i preobražava naše živote iz mrtvila i izgubljenosti. Koje li radosne vijesti u toj svetoj noći! Kojeg li dara u novorođenom djetetu!
I ove godine želimo kupiti bližnjima najljepši poklon. Često nemamo ideje što više pokloniti jedni drugima. Ponekad i pokloni koje bližnji traže premašuju naše financijske mogućnosti. A na raspolaganju nam stoji najljepši poklon za darovati ga drugima. Darujmo ove godine jedni drugima usmjerenje prema jaslicama jer tamo se krije najljepši poklon.
Svaki slavljenik voli biti darivan. Iako je Bog onaj kojemu ništa ne treba jer je savršen, ipak ga i mi možemo darovati. On čezne za jednim: našim srcima, našim predanjem, povjerenjem, našom prisutnosti. Neka naš dar novorođenom djetetu bude stih pjesme Zdravo budi, mladi Kralju pretočen u život: “Za tu ljubav, milo dijete, što da tebi damo mi? Srdašca ti naših evo, o Isuse, primi ih.” Darujmo Isusu svoj život. Da ga preobrazi. Jer on to može. Darujmo Mu jedno iskreno Hvala! Darujmo Mu poklon srca.
Anamarija Botić
