Čovjek koji izabire Isusa ne izabire uvijek lakši put ali izabire uvijek pravi put.
On je čovjek koji se odlučio za istinski život, a ne samo na neko beživnotno trajanje i zna da do toga cilja nema prečica, nema zaobilaznica, kojima se može ubrzati put. To je put kojim se rijeđe ide, put koji je uži ali zato vodi ka spasenju. To je put svjedoka, ljudi koji svoju vjeru nasmijano žive ne praveći od nje nikakav spektal ili smatrjući je nakvim spomenikom prošlih vremena.
Čovjek koji izabire Isusa izabire osmijeh na licu. Takav čovjek na život može gledati samo pozitivno. Uvjeren je da u Božjim očima mnogo znači te zato neće podjenjivati sebe i druge. Istinska poniznost počinje onda kada sve svoje predamo Bogu znajući da će on mnogo bolje voditi računa o nama nego mi o sebi. Čovjek koji izabire Isusa izabire imati visoke ideale i svakoga dana živjeti po njima bez obzira na neprihvaćanja od strane drugih.
Čovjek koji izabire Isusa izabire ne potiskivati svoje emocije. On zna da su emocije Božji dar našoj ljudskoj prirodi i s njima gradi svoju budućnost. On ne negira negativne emocije već traži načina kako da ih umanji da bi one pozitivne dobile mnogo više prostora. Čovjek koji izabire Isusa nesebično voli svoje bližnje gledajući u njima bljeska Božjeg lica pa i onda kada mu se lice nekog od njegovih bližnjih ne sviđa.
Čovjek koji izabire Isusa izabire molitvom rješavati svoju zabrinutost, vjerom pomicati granice svojih sumnja, nadom granice svojih strahova i davati sve od sebe. To je put u kojem slušajući svoju savjest u svakom trenutku izabirete pravo rješenje i znate što vam je činiti. Ne bojte se poteškoća, trebate se bojati ukoliko ih ne bude, jer to može značiti da ste zalutali sa pravoga puta. Čovjek koji izabire Isusa izabire da svakoga dana bude novi čovjek.
