Molim za milost: da osjetim bol i stid što sam izdao i zatajio Gospodina!
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda.
Bez ikakve grižnje savjesti Juda “trguje” s glavarima svećeničkim. Prodaje svog Učitelja s kojim je proveo dobar dio njegova javnog djelovanja. Svi evanđelisti ističu Judinu pohlepu za novcem. I ovdje on ima inicijativu. Odlazi glavarima i pita ih koliko će mu dati da im preda Isusa. Tko može proniknuti što je bilo u Judinu srcu! Zašto je to odlučio učiniti? Je li moguće da pohlepa za novcem i bogatstvom toliko može čovjeka zarobiti? Zbog novca izručiti Učitelja i Prijatelja svoga! Uostalom, tih trideset srebrnjaka nije bilo neko bogatstvo. To je bila cijena za jednog roba. Uvijek ćemo tu ostati pred tajnom čovjekove slobode i suradnje sa Zlim.
Gospodine, prodan si od svog učenika za cijenu roba. Pozvao si Judu kao i druge svoje učenike. Sve je čuo što si govorio i sve vidio što si činio. Ipak je na kraju odabrao drugi put. Zašto? Zašto i danas ima onih koji napuštaju svoje svećeništvo, redovništvo ili odbacuju vjeru? Što to, Gospodine, ima u čovjeku da ga okrene na suprotnu stranu, da od prijatelja postane neprijatelj, od vjernika nevjernik, od svećenika apostata? Zašto nam je sloboda toliko razorna, a Zli tako utjecajan?
Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?”
U svečanom blagdanskom ozračju, kad su molili, pjevali i razgovarali, učenici nisu mogli vjerovati svojim ušima onome što Isus gotovo svečano navješćuje. Njihov Učitelj govori o izdaji, a izdajnik je među njima. To je bila strašna vijest. Užasnuti, zgledaju se. Tajac je nastao u dvorani. Iako su duboko pogođeni i ožalošćeni, počinju spontano reagirati. Nijedan ne može sebe zamisliti u ulozi izdajnika, zato svaki pita izravno da nije možda on. Kako se to može dogoditi? Je li to netko već isplanirao? Ništa im nije jasno. U tom se trenutku jedino čulo pitanje koje je išlo od usta do usta: “Da nisam ja, Gospodine?” I Juda će drsko prihvatiti isto pitanje. Očito nije se više ni na što obazirao. Pred njim je bio jedini cilj: otići glavarima i konačno se dogovoriti o predaji Učitelja.
Da nisam i ja, Gospodine? Evo pitanja koje ne smijem zaboraviti. U Svetom tjednu ono mora odjeknuti u meni. Nažalost, tako često u meni boravi duh izdajstva koji se ostvaruje u mojim riječima i djelima. Gdje to najviše?
Gospodine, nakon svojih izdaja i zatajenja, molim te, pomozi mi, da ne pobjegnem i ne odem u noć poput Jude. Udijeli mi hrabrosti da te pričekam i da se naši pogledu susretnu kao što su se susreli tvoj i Petrov. Da i ja proplačem nad svojim grijesima i tako doživim tvoju milost opraštanja. Sve to mogu osjetiti i vidjeti u tvom pogledu koji mi upućuješ u svakom susretu u sakramentu Pomirenja.
