Domovinu voliš kada si svjestan da su domovina ljudi koje ti je Bog povjerio da budu tvoji bližnji.
Domovinu voliš kada ne sudiš nikoga zbog njegovih pogrešaka, već sve ljude prihvaćaš kao svoju braću i sestre.
Domovinu voliš kada nema čovjeka kojemu okrećeš leđa jer u svakom čovjeku gledaš sliku Božju i njegovo ljubljeno dijete.
Domovinu voliš kada si spreman podmetnuti svoja leđa, pružiti utjehu i dati ohrabrenje kada to od tebe traži onaj najmanji.
Domovinu voliš kada ne rangiraš ljude onako kako ih rangiraju drugi ljudi, već ih gledaš onako kako ih gleda sam Bog.
Domovinu voliš kada svakome čovjeku mirne savjesti možeš pogledati u oči, stisnuti mu ruku i zagrliti ga.
Domovinu voliš kada vjeruješ u ljude s kojima dijeliš kruh svoj svagdašnji i kada drugi vjeruju i u tebe.
Domovinu voliš kada su ti tuđe potrebe na istom mjestu kao i tvoje potrebe, te ne zanemaruješ drugoga zato što nije tvoje krvi.
Domovinu voliš kada činiš drugome ono što bi želio da drugi čini tebi, i kada ne ne činiš drugome ono što ne bi ni ti htio.
Domovinu voliš kada si svjestan da je nebo ona tvoja prava domovina u kojoj ćeš živjeti vječno.
