Nakon obraćenja i kajanja za grijehe potrebno se okrenuti prema Isusu i njemu svjesno i slobodno predati svoj život i primiti ga u svoje srce.
Nedavno dok sam se pripremao održati duhovni seminar sportskoj dvorani u Ljubuškom u srcu sam čuo kako mi Isus govori poruku za narod: „Narode moj, dokle ćeš šepati na obje noge. Odluči se danas kome ćeš služiti. Hoćeš li služiti meni, pravome i živome Bogu ili ćeš služiti sebi i svojim prohtjevima, svijetu i njegovim zabludama i tako upadati u zamke Zloga”.
Ako nikad u životu niste kazali da Isusu onda to trebate učiniti dok čitate ove retke. Danas su puni zatvori katolika koji su „odradili“ sve sakramente a koji nikada Isusa susreli živoga Isusa Krista. Kad se takvi iskreno obrate onda prigovaraju svećenicima, časnim sestrama, vjeroučiteljima, roditeljima, odgojiteljima: „Dali ste nam znanje i sebe ali nam niste dali živoga Isusa. Zato smo bili takvi“. Nije dovoljno znati puno o Isusu nego ga treba i upoznati i boriti se da ga i drugi upoznaju. Kad smo bili kršteni onda su naši roditelji i kumovi kazali „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesto nas. Sada kao punoljetne osobe mi trebamo kazati „Da“ Isusu i „Ne“ đavlu umjesti njih. Jer oni ne mogu vjerovati umjesto nas. Dakle, riječ je o osobnom opredjeljenju za Osobu Isusa Krista. Jer tada Isus postaje živ u tvome životu. Neki ljudi su nesretni i ne uživaju Božje blagoslove jer njihova srca ne žude za Isusom.
Trebamo živjeti kao što je On živio. Mnogi ljudi vjeruju u Boga ali se ne žele predati niti podložiti Isusu. Kad svoj život predamo Isusu onda se on brine za naše potrebe. Bez Isusa smo mrtvi. Da Ga nisam osobno upoznao, to sada mogu reći, bolje bi bilo da se nisam niti rodio. Bez Isusa moj život ne bi imao smisla. Bio bih izgubljen.
Fra Ivo Pavić, Izvor: www.zupa-surkovac.com
