Cijela korizma je upravljena krštenju koje se dijelilo novokrštenicima na uskrsnu noć. Treća nedjelja korizmena koju smo proslavili prošle nedjelje govori o daru krsne vode iz koja proizlazi snaga Kristova uskrsnuća i daje život vječni.
Ona daje darove duha i istine, daje ljudskom duhu darove Duha Božjega koji je jedina istina ljudskoga života. Krštenje omogućuje krštenicima da žive kao Krist u svijetu. Kao što čovjekovo tijelo ne može živjeti bez vode tako ni ljudska duša ne može biti živa bez vode života koju je Isus donio svima ljudima.
Današnja četvrta nedjelja u korizmi nam govori kako je Isus svijetlo svijeta. Kao što čovjek bez očinjeg vida živi u stalnoj tami tako je to i s ljudskom dušom koja nije primila svijetlo Krista uskrsloga. Apostoli pitaju: Tko je kriv da ovaj čovjek slijepac ne vidi? Isus odgovara da nitko nije kriv nego je slijep da se očituje slava Božja. Mi možemo započeti s time da je svaki čovjek stvoren na slavu Božju kao i što je sav neizmjerni svemir s bezbrojnim zvijezdama ustvari slava Božja. I upravo nemali broj ljudi ne vidi u Božjim stvorenjima mudrost Božju, nego govore kako se sve samo stvorilo, a time govore o svojoj sljepoći.
Proljeće zaodijeva bezbrojnim cvjetovima svu prirodu kao neizmjerni buket cvijeća koji Bog daje nama ljudima. Sve što je Bog stvorio stvoreno je na slavu Božju, ali i na našu radost, tako da stvoriteljskom mudrošću otvara naše oči za dobrotu Božju. Sv.pismo kaže: „Sva djela Gospodnja blagoslivljajte Gospoda; hvalite i uzvisujte ga dovjeka!“ Isus je čudesno izliječio od sljepoće slijepca, ali on nije samo progledao fizički. Gledajući Isusa on je progledao i očima duše, vjerom da je on Spasitelj svijeta. Židovi nalaze razlog nevjere u tome što je Isus ozdravio slijepca u subotu. Na drugom mjestu Isus pita zar oni ne driješe stoku i vodi ih na vodu subotom. Zar nije čovjek važniji od stoke. Nije subota važnija od čovjeka, nego je ona na službi čovjeku.
Slijepac sam reče: „Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”. To je bio razlog njegove vjere ili otvaranja ljudske duše svijetlu Božjem. Sav život Isusov je bio otkrivenje slave Božje. I onda kad je Isus trpio i bio razapet na križu bila je to ustvari slava Božja ili objava ljubavi Kristove kojom je Isus išao na križ. I kada ljudi trpe od raznih bolesti i to može biti na slavu Božju, ako patnik svoje patnje prikaže Bogu za spas ljudi. Sveti Pavao kaže: „Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.“
Sveti Ignacije utemeljitelj Družbe Isusove je glavni pravilo svoje Družbe izrekao: Sve na slavu Božju! Mi nemamo pojma kako će blistati u Nebu oni koji su ovdje patili. Zar nam sudbina u slavi nebeskoj prosjaka Lazara ne govori dovoljno? Mnogi svetci nisu molili za ozdravljenje nego za snagu vjere da skupa s Kristom trpe za spas svijeta. Mi smo slični farizejima koji su propisivali što Bog treba ili ne treba činiti i tako ostajali u svojoj nevjeri. Uvijek treba pogledati nebo, koje se navečer dobro i ne vidi uslijed gradskog osvjetljenja i zapitati se: Tko sam ja da Bogu koji je stvorio cijeli svemir i život na zemlji zapovijedam ili proničem njegovu mudrost?
Bog ne gleda kao čovjek, kaže biblijski mudraci i pita se: Tko mu je bio savjetnik kada je sve stvarao? Sv. Matej donosi opis posljednjeg suda kada Bog nagrađuje životom vječnim one koji su služili patnicima, ustvari njemu u patnicima. Objava ljubavi je objava slave Božje. Često Bog dozvoljava patnju da se objavi slava ljubavi u onima koji dvore bolesnike. Tako i bolesnik koji prihvaća svoju bol i oni koji ga dvore su slava Božja. Naše bolnice koje se zalažu za život su slava Božja. One su i nastale u krilu Crkve. Slava Božja se pokazuje u svakoj dobroj riječi, dobrom djelu i iskrenom pozdravu. Tako sveto Pismo kaže da je sva zemlja puna slave Božje. Neka nam Gospodin otvori oči duha da svojom ljubavlju sudjelujemo i mi u velikom orkestru slave Božje i tako privukli one koji poput farizeja još nisu progledali da ljubavlju slave Boga.
Don Luka Vuco
