Kako je divan Bog u svojim svetima koji nam postaju primjer za naš život. Kad razmišljamo o Blaženoj Djevici Mariji onda stojimo pred misterijem koji nam je Bog dao kako bi nam pokazao svekoliku svoju ljubav u raznolikosti poslanja koje nam nudi i u našem životu progovara jasnoćom koja nas s njim povezuje.
Kad želimo razmišljati o Mariji onda nam je uvijek puno toga što bi smo željeli izreći o ovoj izvanrednoj ženi u zahvatu Boga u povijesti spasenja. I zapravo o Mariji je toliko teško bilo što posvjedočiti jer je ona milosti puna promijenila obličje ovoga svijeta, te s time zadobila veličinu u kojoj bilo koji govor ostaje nedorečen. Mogli bi smo danas razlagati sve ono s čim ju je Bog počastio. No danas ona nam se ona postavlja i predstavlja kao uzvišeni dar naše čežnje života s Bogom. „Pa i tebi će samoj mač probosti dušu“( Lk 2, 35) slušali smo danas u evanđeoskom izvještaju. U prikazanju u hramu saznajemo koja je uloga Onoga koji nosi život koji je Život rođen od djevice: „Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.“ Divljenje koje uzvisuje i ostaje pa makar riječi koje je čula mogle su unijeti u njezino srce tugu, ali nisu jer je bila otvorena Bogu koji je vodi.
Marijin život je Kristocentričan i u njezinu životu očituje se snaga Boga koji je živ. Njezin neka mi bude obilježava cjelokupni njezin život jer je protkan odlučnošću poniznog prihvaćanja vršiti Bože tvoju volju. Takav stav danas kad ga čujemo želimo ga prečuti jer tko je to doista od nas dosljedan onom što nam je Bog dao kao smjernicu za naš život.
Današnji spomendan potiče nas na suobličenje života s Marijom majkom Gospodinovom. Bog sina svoga nije oslobodio patnje, kao ni onu koju je odabrao prije postanka svijeta. Jer je patnja dio života koji nas iznad svega čini povezanima sa izvorom koji u vjeri nosi postojanost.
Današnja kultura uvlači nas u jedan utopijski i izmišljeni svijet. Jer je struktura jasna u poruci koja nam se nudi. Osuđeni na egoizam i samodostatnost hedonističkog relativizama osupnuti smo i uvjereni kako nas nešto mora usrećiti i u takvom lažnom svijetu u kojem nas stvari trebaju usrećiti a ljudi koji su oko nas postaju stvari i objekti koji bi nam trebali ugađati unijeli su toliko nesigurnosti i osamljenosti koja je samo čovječanstvo dovelo do praga vlastite destrukcije.
Oslobođeni od vlastitog identiteta u kojem je otvoren prostor kritične mase mnogih koji u površnosti svoje živote žive Marija brižna majka svijeta, majka vjernih, poziva nas na vraćanje vlastitog dostojanstva i povratku korijenima radosti života u Kristu. Patnja je ona koja je obilježila Marijin život i zato nam je toliko bliska kao i sam Bog Isus Krist jer ja patnja ona koja nam je donijela spasenje.
Svatko od nas nosi svoju patnju, svoju bol. Zar nije patnja naših učenika svaki dan ići u školu i učiti, zar nije patnja koja razdire naše srce kad te roditelji ne primjećuju, ne pohvale za dobro ili kada te djeca ignoriraju, ismijavaju, kako je teška patnja osamljenosti, ne razumijevanja bračnih drugova, ostavljenosti od društvenih pokondiranih tikvi jer su umislili kako su najbolji, jedini i nezamjenjivi, ma zar nije patnja i onda kad voliš, a ljubav nije uzvraćena ma i ljubav koju iščekuješ, kako je teška patnja nezahvalnosti. Patnja je onaj dio ljuske egzistencije koji prožima svaki atom našega bitka i kroz patnju spoznajemo koliko je bitno vrednovati svoj život po zakonu Boga koji nas jedini nikada ne iskorištava.
Današnjim danom krenimo zajedno s onom koja je patnju iskusila i kojoj je patnja obilježila život i zato nas razumije. Krenimo skupa s njom koja nam je putokaz i snaga da je život s Bogom blagoslovljeniji i da smo kroz patnju najbliži Bogu. Prepuni nade i sigurnosti sa silnim vapajem i suzama prikazujmo molitve i prošnje i iz svega onoga što prepati, navikavajmo se slušati kako bi postigli savršenstvo. Bog je začetnik vječnog spasenja onaj koji razotkriva namisli mnogih srdaca. Blagoslivlja patnike i daje im da gledaju nebo već ovdje posvećeni za vjekove. Amen.
don Damir Bistrić
