“U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: “Pođi za mnom!”. On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu.
A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: “Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?”. Isus im odgovori: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.”
RAZMIŠLJANJE:
Gospodin tako malo traži od nas! On govori: “Pođi za mnom!”, poziva grešnika da se ostavi svoje pravednosti – “svoj jaram, ispruženi prst i besjedu bezbožnu…” (Iz 58, 9b-14). Koliko nam dugo treba da se riješimo nekog bremena, pa kada nam je naše breme preteško upiremo prstom u grijehe drugoga.
Ono što je tako crno u nama samima da pokušavamo pobjeći od toga gledajući drugog može izliječiti samo Jedan. Upirući prstom u drugoga, priželjkujući da bude jadan kao mi, ljubomorno zavideći njegovoj sreći čini nas pravednicima o kojima Isus govori. Gospodin je naš izlaz iz tame. A On je tu upravo zbog tebe i mene. Pravedne i bolesne i grešne.
Naša duša teži Njegovoj Svjetlosti, svome Stvoritelju, pa zavapi Gospodinu da te čuje. Zamoli Ga da zacijeli tvoje rane, da blagoslovi one koji su te povrijedili, da obriše tvoje grijehe i očisti tvoju dušu, da unese u tvoj život radost koju tražiš pogledom prema Nebu.
Oprosti Gospodine za sve drugo, kada važan si Ti! Dolazim ponovno bliže Tebi, jer važan si Ti! U kojim situacijama sam ja farizej, a kada sam carinik? Kako se osjećaju grešnici pored mene?
Izvor: FB / Pastoral mladih
