Uskrs je najvažniji i najglavniji blagdan kršćanstva. Zašto? Iz dva razloga. Ponajprije, jer je on odgovor na najvažnije pitanje čovjek: na pitanje smrti. Kao drugo bez Uskrsa ne bi bilo uopće kršćanstva.
Pogledajmo ova dva razloga. Uskrs daje odgovor na najvažnije pitanje, pitanje smrti. Smrt je temeljni problem svakoga čovjeka. Smrt je sigurna za svakoga. Kaže sv. Augustin : U životu je sve nesigurno, samo je smrt sigurna. I ne samo nesigurna nego posvuda prisutna. Mi smo obuhvaćeni od smrti i u sredini života. Izloženi smo smrću čim gubimo životne mogućnosti po bolesti, po starosti, po smrti dragih osoba. Mi smo kao smrtnici izručeni stalno smrti i to je najveći problem ljudi. I sad nam kaže Uskrs: Ima jedan odgovor na pitanje smrti. I taj odgovor je Isus Krist, uskrsli. Krist je za nas umro prihvatio je smrt da je pobijedi. Njegov život, njegova ljubav i njegova osoba su bili jači nego smrt. A to za nas znači da smrt nema posljednju riječ. Uskrsnuće od mrtvih je moguće. Moguće je za svakoga tko pripada Kristu, uskrslom i u njega se pouzdaje. To je njegovo obećanje: „Ja živim i vi ćete živjeti.“ Važnija vijest ne postoji i zato je blagdan uskrsnuća najvažniji blagdan vjere.
I sada dolazimo na drugi vid: Izvor i temelj Crkve. Bez uskrsnuća Isusova ne bi bila moguća Crkva. Promislimo ono što je bio prije dva dana, mislim na Veliki petak. Malo stado učenika Isusovih je nestalo. Na večer, kad je on bio izdan i uhićen, svi su ga napustili i pobjegli. Petar je igrao neslavnu ulogu: Iz straha pred ljudima najednom nije htio imati ništa sa svojim Gospodinom i Učiteljem. Isus je osuđen na smrt kao razbojnik i bogohulnik, i pokopan; na grob mu je dokotrljan teški kamen.
Poštovana, braćo i sestre, bi li to bio kraj svega? Kako bi trebalo nastati kršćanstvo? Kako je nastao pokret koji je ubrzo obuhvatio cijeli krug zemaljski i potisnuo poganske religije? Zašto su apostoli strašljivi i malovjerni najednom dobili razlog za vjeru u Krista i radosno išli u smrt? Pogledajmo čudesnu promjenu Petra: On, koji se nije usuđivao priznati se Kristovim u noći uhićenja, stoji na središnjem trgu u Jeruzalemu i javno propovijeda. Odakle promjena? Ima samo jedan razuman odgovor: Smrt i grob Isusov nije bilo posljednje. Moralo se dogoditi nešto velikoga, nešto golemoga što ga je promijenilo.
Učenjaci misle da je do nastanka svemira došlo do praska pramaterije koji je oslobodio silnu energiju za stvaranje. Uskrsnuće Isusovo je nešto slično: Prasak novoga stvaranja , početak jedne goleme dinamike koja nezaustavljivo ide svom vrhuncu . Papa Benedikt XVI. kaže: „Kristovo uskrsnuće je najveća promjena, apsolutno najodlučniji prijelaz u sasvim novo prema čemu je duga povijest čovječanstva u svom razvoju išla, skok u sasvim novi red koji dotiče nas. Uskrsnuće je ujedno eksplozija svijetla, ljubavi što je otvorlio novu dimenziju bitka, života. Zato uskrsnuće nije prošli događaj. Ne, mi stojimo u središtu ovoga pokreta koji je započeo na Uskrs. U pjesmi na uskrsnu noć stoji: Uistinu bi bili uzalud rođeni da nismo imali otkupitelja. Sv.Pavao: „Ako Krist nije uskrsnuo uzalud je naša vjera. Tada bi jedino pravilo ostalo nama: jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti.“ No mi stojimo u redu prema cilju svete povijesti: preobražaju svijeta, sveopćem uskrsu, novom nebu i novoj zemlji. “Velika eksplozija uskrsnuća, kaže papa Benedikt, već je započela krštenjem. Mi pripadamo novoj dimenziji života.“ Imamo sjajnu budućnost. Neka nas današnji uskrsni dan ispuni radošću, oduševljenjem i odvažnošću kojom su jednoć učenici bili zahvaćeni nakon uskrsnuća Gospodinova i koji ih je učinio novim ljudima.
Don Luka Vuco
