Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk 5, 1-11)
Istinski susret s Isusom vodi čovjeka do spoznaje o samome sebi, o svome realnom stanju, o onome što čovjek zaista jest. I u tom susretu dolazi do prepoznavanja i svih onih tamnih strana vlastitog postojanja: u Božjem svjetlu na površinu izbija čovjekova tama. I zbog toga taj susret nije lagan, i rado ga se izbjegava.
No, u tom susretu Bog ne ostavlja čovjeka u njegovoj vlastitoj tami i uronjenog u tužnu istinu vlastitih grijeha. Čak to kao da mu i nije ni važno: čovjeku daje dostojanstvo kakvo do tada nije imao, uzdiže ga na svog vlastitog suradnika kako bi drugima išao naviještati istinu o Božjoj ljubavi prema čovjeku.
don Boris Vidović
