Nikada nije jednostavno razmatrati nad otajstvima vjere. Čak ni vrijeme nam ne ide na ruku. Čovjek na vrućinama je razdražljiv, nema koncentracije, sve mu smeta. No usprkos svoj toj našoj podložnosti vremenu i vremenskim nedaćama valja zastati pred Onim koji ima snagu donijeti mir i radost u ljudsko srce.
Kad pogledamo onda uvijek imamo neko mišljenje kako je Isusu bez obzira na sve što je prošao bilo lako živjeti. Stvara se dojam kako je imao sve. Kako su svi oko njega sve činili da mu bude lijepo. No zaboravljamo mnoštvo detalja, koje kod sebe kad nam ne ide primjećujemo, a kod drugoga zaobilazimo. Ne prođe ni jedan dan da sebi ne damo oduška barem u najkraćim crticama nešto prokomentirati. Osobito su nam dragi detalji tuđih života. Uvijek na sve imamo komentar koji je nažalost ili podrugljiv ili je kao u nama proizveo neko čuđenje i zgražanje, žaljenje. Mi to volimo nazivati komentar, ali je to u biti jedno veliko zlo, a zove se ogovaranje. Ideja za te stvari nam nikako ne nedostaje. Čak smo se ušemili u svoju spiku i stvaramo dramaturške pojedinosti koje kod slušatelja stvaraju odbojnost i osuđivanje. Još ako nam je ta osoba stala na žulj onda valja se sve do u detalje prepričati u svojoj dramatičnoj verziji. Potreba sebe opravdavati i voditi vodu na svoj mlin nekako nam je postala opsesija. Sve o svima znamo. Tolika razina informacija kao iz povjerljivih izvora dovela su nas na rub dostojanstva koje nam je Bog darovao. Isprazni razgovori odveli su nas u dangubljenje a gubitak vremena opravdali smo velikim zauzetostima za opće dobro. Sve oko nas vrvi informacijama i mi smo revni kreatori tih i takvih informacija. Te informacije počivaju na neutemeljenim mogućim teorijama, ali su postale važan i iscrpan element za stvaranje mišljenja o nekom. Tako umjesto da se ljudi susreću, oni jedni o drugima pričaju iako se nikada nisu ni sreli. Premda su neki toliko sugestivni da imaju toliku imaginaciju pa se susreću i imaju prekrasne relacije sa svim mogućim njima važnim ljudima. A ako nam ne pođe za rukom i ako se netko drzne ne daj Bože zaći u taj svijet tada revni kažemo da iskače iz paštete ili su takve osobe posvuduše.
Duboki nastali jaz koji je prisutan u današnjem svijetu oblikuje naše živote. Nekada toga nismo ni svjesni. Olako prihvaćamo načine ophođenja koje nemaju ni trunke ljudskosti u sebi. Mišljenja nam se nameću i nažalost neprovjereno ih prihvaćamo. Lako je na drugoga staviti zvono i obilježiti ga za cijeli život iako nikada ne znamo pozadinu onoga što je nekoga dovelo na neku životnu raskrsnicu. Isus nam je najdragocjeniji primjer da sve što mi osobno prolazimo da je prošao i on. Nažalost svi samo vide ono površno. Nitko se ne gleda cjelinu njegova života. Danas je moderno izvlačiti citate kako kome odgovara. Lakše je stvarati neki svoj pogled na stvarnost nego li se uhvatiti u koštac sa istinom koju nudi on Bog i čovjek.
Povijest spasenja ima za nas vjernike važnu poruku. Onima koji ne vjeruju njih njihova savjest obvezuje u njihovim domenama i vjerovanjima i njihovo pravo nije da nama stvaraju mišljenje o onom što je sveto i za nas vjernike spasonosno. No mi se podlažemo i udaljujemo od Krista i njegove ljubavi. Sve je to zato jer mi Njega nismo upoznali. Isto kao i njegovi mještani pitamo se pa tko je taj da nam soli pamet. „Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?“ „I sablažnjavahu se o njega.“ Pa i sami ovaj odjeljak koji čitamo danas mnogima će otvarati putove sumnje. Vjerska ogovaranja umjesto učenja u poniznosti. Informacija umjesto formacije. Nedostaje nam toliko znanja. Previše smo se informirali vlastitim izvorima. Svatko sebi stvara opravdanje za svoje vlastite životne stvarnosti. Okultnost je nadopunila vjersku prazninu i donijela nažalost pustoš. Uvijek u danima praznine, Bog se objavljuje svom narodu koji je zaboravio na njega. „Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi bunili su se protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: ’Ovo govori Gospodin Bog!’ I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.“
Danas se odvažimo iznova iščitavati život onoga koji je donio naše spasenje. Nažalost zahvalnost prema Bogu ne treba se očekivati. Ta ni vaši najbliži, vaša djeca nisu vam zahvalni. Taj društveni poremećaj svakim danom postat će još veći. Roditelji se promatraju kao kasice prasice. Roditelji prepuni brižnosti stalno govore pusti to ću ja. Ili ona još gora kad nisam prošao ja neka moje dijete prođe. Nažalost stvorili smo nezdravo ozračje koje je duboko narušilo vrijednosti koje osmišljavaju život. Ostali smo na razinama ogovaranja. Prepričavanja izmišljenih pričica za vlastitu pravednost. Isus danas dolazi među nas i želi da ga upoznamo. Želi sjesti za naš stol. Želi biti s nama s našom obitelji sa svim problemima, s našim bolesnicima, s onima koji pate. On želi našu blizinu. Jer kroz susret s njim započinje najdragocjeniji put koji rađa radošću. Susret s živim Bogom plodonosno donosi ispunjenje naših težnja. Otvara nam srce za dobro. Ne traži ništa, niti nas ičim uvjetuje. Pruža nam desnicu pomirenja i oprašta nam sve naše stramputice. Danas popijmo kavu s njim, neka to bude vrhunac našeg današnjeg dana. Dovedimo ga na promenade ljudskih površnosti da on postane blagoslov čovjeku današnjeg vremena. Ostavimo se ogovaranja. Površnosti i nebrige za istinu. Živimo vjeru kakvu nam je dao On i ne osvrćemo se na one koji ga nisu nikada upoznali. Bog koji je izvor mira neka odmori naša srce i unese u nas zdravlje duha i duše kojim vlada mir.
Don Damir Bistrić
