Božji govor se može samo razumjeti u ljubavi. Osobito ovaj govor na gori koji danas slušamo.
Pred Kristom stoji mnoštvo koje je u svom životu osjetilo toliko poniženja da svaki pa i najmanji dio govora koji izlazi iz Božjih usta dotiče njihova srca i živote. Svi se pronalaze i osjećaju ovaj govor osobnim. Svatko od njih prolazi ponovno onim trenutcima koje im uzrokuju nelagodu jer se osjećaju manje vrijednima. No usprkos svega Bog unosi novu dimenziju u taj dio njihovog ranjenog života. Oni prepoznavaju da Bog ne priča bajke niti se njima bavi već životom koji je prepun bola a koje on podiže u novi život.
Bog Isus Krist ispred sebe vidi ljude koje su mnogi radi njihov dobrote u svojoj okrutnosti povrijedili, omalovažili, zakinuli, iskoristili. Danas on govori o onima koji su ispred njega i on njima govori o njihovim patničkim životima. A to čini danas i nama jer zna koliko smo patnje prošli u životu. Samo tako je razumljiv ovaj govor koji nije ni gorak ni zahtjevan. Naša stara poslovica lijepo kaže: Učini sto puta, nemoj jednom, kao da nisi nikad. Zato je za nas ovaj govor na gori dragocjen jer nas želi nanovo posvetiti životu. Da se ne osvrćemo na druge niti na njihova zla djela već da se usmjerimo prema onome što je bitno u životu. Prema sebi u ostvarenju dobrote kojoj je Bog začetnik.
Doista svaki dio u našem životu je škola. Škola koja je teška i mukotrpna. A mukotrpna je poradi nas i naših odabira. Svatko svakim danom bira u što će ulagati. Ako živimo i ulažemo u naše osobne interese samo na razini sviđanja i privremene ljudske ljepote kad nastane razočaranje u njih nema ništa nego da nas takve situacije odvedu u bol posvemašnje promašenosti vlastita života. Jednom ti se učini da si nekome sve pa vidiš da zapravo nisi ništa. No za to nije kriv netko drugi nego mi. Mi smo odabrali one koji su nas iskoristili ili pak povrijedili. Previše smo imali svojih interesa koja onda uvijek završe neslavno. Svaki put kad predmet obožavanja postane netko ili nešto svatko od nas tada zatvara vrata Bogu i njegovoj dobroti a počinje se oslanjati na ljudskoj dvoličnosti koja razara. Pred nama je toliko u životu povrijeđenosti jer živimo u vremenu samodostatnosti i ogromne sebičnosti. Sebičnost je ona koja uvijek razara sve. Sebičnost razara brakove, društvo Crkvu. Onaj koji je sebičan on ne vidi dobrotu drugoga kao dar on je vidi kao priliku za iskorištvanjem da ostvari sebe i svoje ciljeve. U takvom svijetu sve je više onih koji se osjećaju izigranima i iskorištenima a s tim se rađa najgori dio razočaranja u ljude.
Zato pred sebe stavimo Krista koji snagom ljubavi danas dolazi kako bi nas ne samo poučio životu već nam dolazi kao melem na rane koje su nam nanijeli mnogi. Zato njegov govor nije osvetnički i to je taj divni dio da nama nije potrebna nikakva osveta već nam je potrebno sebe staviti u okrilje Božje. Iz te blizine rađa se novost ljubavi koja onda sve te situacije posvećuje. Nikada nije dobro zaboraviti da neki ljudi ulaze u naš život kao blagoslov, a neki kao važna životna lekcija. Ulaze s razlogom možda nakratko ili pak cijeli život obično da nam pomognu otvoriti oči. Tu su uvijek sa razlogom jer nam trebaju kako bi napokon shvatili što radimo krivo.
Pripazimo kome otvaramo svoja srca i duše jer od fizičkih rana lako se oporavimo ali za duhovne potreban je ogroman proces. Zato danas otvorimo svoja srca Bogu. Jedino Bogu. Bogu koji nas poziva na svetost kako to kaže danas knjiga Levitskog zakonika: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ To je naš kršćanski poziv. Ne da slušamo one koji nas nagovaraju na osvetu pravdanje ili nešto što bi samo još više unijelo nemira u naša srca. Kome se to mi trebamo pravdati? Zato nastavlja: „Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Koliko god je to teško volio bih danas da u svom životu učinimo i ja i vi jednu dobru stvar za sebe. Oprostimo onima koji su nas na bilo koji način uvrijedili ili povrijedili. To je tako snažno oslobođenje. Uskrsnuće iz mrtvila sebične povrijeđenosti. Poučavajmo se ljubavlju Božjom i ne bojmo se opraštati. Jao onom koji živi u ne oprostu njegov život je pakao. „Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.“ Bog ljubavi danas stoji pored vas kao snaga života da u njemu imamo mudrost Božju. Zato neka se Bog proslavi po svojoj ljubavi u nama. „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“
don Damir Bistrić
