Korizma se približava svom vrhuncu. Približavaju se dani kad bi smo već trebali vidjeti plodove ovogodišnjeg darovanog nam korizmenog vremena. I svrhu svega onog što smo stavili ispred sebe kako bi smo se osvijestili za dobar i plemenitiji život.
Kako smo ipak korizmu ograničili na neko vrijeme trajanja od četrdeset liturgijskih dana već se nekako pripremamo za proslavu Uskrsa i slavlja uskrsnih dana. No ako već razmišljamo da ćemo se vratiti već ustaljenim navikama kojih smo se odrekli ili sebi zadali onda ova korizma je bila besmislena. Ponekad valja sebi pogledati u oči i prepoznati ono što je dobro ili pak ono što nije ni najmanje dobro. Jer ovo vrijeme priprave za Uskrs za vjernike ima veliki udio u promjeni koja je pročišćenje kako bi svjetlo uskrsnog jutra moglo zasjati u nama.
Danas evanđeoski izvještaj je prepun Božje ljubavi prema čovječanstvu. Lazar je simbol idealnog vjernika. Onoga koji je uvijek osoban, onaj koji prima Gospodina otvorena srca. On je totalna suprotnost od svih farizeja, piosmoznanaca, književnika i svih onih koji su u znanju vjere. Lazar, brat Marije i Marte je najbolji Kristov pijatelj. Božji prijatelj koji ljubi Božjom ljubavlju. Kada bismo tom težili onda bi i naše življenje bilo sasvim drugačije. Stara poslovica glasi: Vuk dlaku mijenja ali ćud nikad. Vrijeme korizme kao da postaje vrijeme pritajenja. Vrijeme kad smo kao obzirniji. Vrijeme izgovora. No naši životi se ipak ne mijenjaju. Zapravo bi smo mogli ustvrditi istinito da je današnji svijet mrtav. Znate kad ono kažete nekom da je mrtvo puhalo.
Sve oko nas se budi jer proljeće je, sunce svojom toplinom sve oživljava, a ljudi ni najmanje se ne mijenjaju osim što zamijenjujemo garderobu. Ostaju i dalje mrzovoljni, i dalje im je svatko drugi kriv. Sve je nekako u fazi stalnih napetosti. Izgovori se bacaju na neku brzinu i takvo je vrijeme. No, u svojoj biti svijet je mrtav jer se prestao diviti onom što je stavljeno ispred njega. Iz evanđelja koje smo mogli čuti u četvrtak na dnevnim misama Isus oštro nam posvještava istinu kakvi su naši vjernički stavovi. Da, ovo je pravi Isus, a ne onaj koji je kocka šećera, instant religioznosti i instant vjere kakvu danas želimo. Isus Krist je jasan: „Niti ste glasa njegova ikad čuli, niti ste lica njegova ikad vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onome kojega on posla.“ (Iv 5, 37-38) Kako je naš mrtvi svijet zauzeo instant vjeru onda nas ovakav Isus ne zanima. Ovakav Isus je zahtijevan. Istina je da nam instant Isus ne može pomoći nikako. Jer on nije ono za koje ga neki predstavljaju te zato je to naše stanje u kojem nismo ni svjesni nas, još nas je dublje uvelo u malodušnost. U istu ruku smo razočarani jer nam taj Isus kojega su nam prodali postao onaj koji, jer je nemoćan, nam polako postaje nam nepotreban.
To isti odlomak veli: „Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.“(Iv 5, 41-42)Model koji je nama darovan za ovu korizmu morao je u sebi donijeti ovaj plod. Božju ljubav koja je postala djelotvorna i dio našeg života. Ako ne netko drugi lako zauzima njegovo mjesto.“Dođe li tko drugi u svoje ime, njega će te primiti.“ (Iv 5,43) U ovoj civilizaciji smrti sve više je onih koji hodaju besciljno. Svoju besciljnost i nevjeru šire i svoje vlastito nezadovoljstvo nameću kao nešto što se mora živjeti. Da, u našega Gospodina nema niti moraš, niti trebaš, već samo spasonosno ako hoćeš evo ti dajem cijeloga sebe. „Ta kako bi ste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slavu od Boga jedinoga ne tražite.“(Iv 5,44) Svi smo mi na istoj razini i službenici Crkve i oni koji su živa Crkva, svaki vjernik. Ako u nama ostane ovakav besmisleni trag u kojem je Isus iščeznuo iz naših života i kad smo se oslonili na ljudska odobravanja i svoje ljudske intrige tad se Bog iselio od nas jer smo mu zatvorili vrata gostoprimstva.
No Isus se ne predaje, trajno prilazi svakom od nas, dolazi do ove naše suzne doline do našega grobišta i danas veli: „Odvalite kamen!“ „Gospodine, već zaudara ta četvrti je dan.“ „Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?“ Doista on se vjerno zauzima za nas, ponovno silazi u ovu kaljužu naših grijeha, i nanovo nas postavlja na noge. Danas poslušajmo njegov glas u kojem izgovara naše ime i gromoglasno viče „Izlazi.“ Iziđimo iz vlastitih grešnih navika. Iziđimo iz mrtvila. Iziđimo iz smrti. Njegov poziv je za nas da se ohrabrimo i opredijelimo za život. Živimo sakramentalno. Slavimo otajstva. Ostavimo se zla i postanimo prijatelji Božanske ljubavi. Ne cvatu ruže nikome, nikome nije savršeno onako kako mi to zamišljamo. Sami sebi možemo pomoći u Kristovoj poslušnosti. Slušajmo samo evanđeoskog Krista, jer svi ostali su lažni. Obazrivi budite jedni prema drugima jer koliko god mi tražili da se neko drugi mijenja, kad se mi promijenimo promijenio se i oživio je cijeli svijet. Ispitajte dobro svoju savjest i posjetite Krista koji vas strpljivo čeka u ispovijedaonici kako bi se onda preko svakog od nas oživljenog, vraćenog u život preobražavalo lice zemlje.
Don Damir Bistrić
