Događaj oko Isusova uskrsnuća su nam gotovo u tančine poznati (onoliko koliko nam mogu biti, zahvaljujući svjedocima koji su nam događaj prenijeli). Ipak, istaknimo da je u Isusovom slučaju riječ o nepravednoj osudi, o žrtvi za druge, pobjedi života nas smrću.
Pitajmo se: Je li i meni stalo do Isusa i čeznem li za Njim kao Marija Magdalena? Ona je bila sva zbunjena dok je objašnjavala apostolima što je zatekla kod groba (vidi Iv 20,1-2). Sjetimo se ovdje trenutaka kada i mi nismo osjetili živoga Boga u svojoj blizini. I za nas je tada Bog bio mrtav. Doživljavamo Ga tada potpuno nemoćnim, dalekim, pa, ako hoćete, i beskorisnim. Užasni su ti trenuci! Tako se i Marija Magdalena osjećala kada je išla na grob svoga (i našega) Spasitelja. To doživljavamo svi npr. onda kada činimo dobro, pomažemo, ne djelujemo niti malo iz zle namjere, kada smo “blaženi”, možda čak i euforični, a zauzvrat dobijemo neočekivano grubu reakciju, bez blagosti i nježnosti ili nas makar ignoriraju.
U sličnoj se situaciji nalazimo i onda kada su drugi neosjetljivi, štoviše surovi spram naše zbunjenosti pri nevolji. I mi imamo trenutke u životu kada smo se osjećali bespomoćno, kada smo hitali po savjet od osoba koje cijenimo. Poput Marije Magdalene i nama je tada potrebno razumijevanje, reakcija onih koji trče za rješenjem. U tim časovima bóli i tuge koliko smo išli k Isusu, a koliko utjehu tražiti drugdje gdje Bog nije? Zapazimo da se ovdje ne radi samo o vrijeđanju Boga koje generalno činimo svojim grijesima. Ovdje je riječ o ubijanju Isusa u nama od strane ljudi iz naše blizine (nije Marija Magdalena ubila Isusa, ali je bio mrtav i njoj). Bog to dopušta radi rađanja većeg dobra. Ono što se nama čini tragičnim i katastrofalnim, Bog okreće na najvišu moguću razinu. Bog daje izvanredna rješenja, ono što nismo niti očekivali. Naš je Bog onaj koji naš želi obradovati, iznenaditi… Tako je činio onda, tako čini i danas u našim situacijama.
Imamo Boga koji sve pobjeđuje i za sve ima rješenja. Ono što se nama čini mrtvim, bolnim, nerješivim, za tri dana biva pobijeđeno i nadvladano. Naša “tri dana” znaju potrajati zato što rješenje (Isusa) tražimo na krivim mjestima (“Što tražite živoga među mrtvima? Lk 24,5)! Kad nam osvane vjera u tom sjaju da budemo gorljivi i hiperaktivni za prave vrijednosti (za Gospodina), osvanut će nam i taj “treći dan”, pa ćemo osjetiti uskršnju radost. Mlakost, hladnoća, mlitavost ili nezainteresiranost za kršćanske vrijednosti, nije znak zrele vjere, te ne donosi duhovne plodove. Još je teži slučaj kada se umišlja da je vjera na pravoj razini duhovnosti, a duhovnim se plodovima smatraju trenutni izostanci problema ili pomirbom sa situacijom (“Dobro je, kad nije gore!”).
Isus poziva na veću kvalitetu života. Preispitivanje vlastitih postupaka, iskrenim osluškivanjem Božjega glasa u nama, pokazat će nam se put do Uskrsloga. Iako put neće biti lagan, bit će melem za dušu. Kao prava kršćanska braća i sestre, trčimo zajedno u vjeri, pa ako i jedni druge prestignemo u vjeri, povjerujmo da Gospodin nije onda gdje ga mi ostavljamo mrtva, već je s nama na putu, hoda s nama u sve dane do svršetka svijeta i spreman je sve učiniti samo da nama bude dobro, savršeno dobro. Hvala Mu. Amen.
dr. vlč. Marinko Stantić
