Svako životno razdoblje u životu čovjeka ima svoje pozitivne i loše strane. U jednom se od prve možemo složiti: „Od kolijevke do groba, najljepše je đačko doba“.
To je ne samo mudra sentencija, nego i životna realnost. U đačko ili studentsko doba čovjek je mlad, moćan, pun velike želje za znanjem i prepun osjećaja kako će nakon diplome mijenjati svijet. Razdoblje radnog vijeka vrlo brzo prođe, jer je prepuno aktivnosti i briga. Kako stvoriti vlastitu obitelj, kako se skrasiti u svom novom domu, kući, ili stanu. Tada roditelji, barem u Hrvatskoj maštaju i kuju planove kako će u istoj kući živjeti oni sa barem jednim od djeteta i njegovom obitelji. Takav san brzo splasne kada roditelji uvide da je san svih mladih imati svoj vlastiti dom i živjeti neovisno od roditelja. U toj životnoj trci ipak se kad tad dogodi „baka-servis“, ili potreba da bake i djedovi pričuvaju barem povremeno svog unuka ili unučicu. Takav slučaj nije isti u svim zemljama EU.
„Baka servis“ je učestalija pojava u zemljama južno europskih zemalja. Na sjeveru Europe, pogotovo u Danskoj kao dobro uređenoj zemlji „ baka servis“ nije baš neka nužna opcija. U Danskoj djecu vrlo brzo smještaju u dječje vrtiće gdje je sasvim drugačiji odgoj nego li u našim vrtićima. Djecu svaki dan barem po dva sata, bez obzira na vremenske prilike vode dnevno u prirodu. Padala kiša, ili snijeg, djeca trče, skaču, veru se po drveću i nitko od odgojiteljica nije u strahu da će se koje dijete polomiti, pasti. Neka se snalaze kako znaju, tih dva sata. Roditelji vrtićke djece u Hrvatskoj, za razliku od roditelja u Danskoj strepe u strahu od svakog mogućeg pada i malih ogrebotina djeteta. Zato veliki dio roditelja vjeruje u efikasni odgoj djece u „baka servisu“. „Baka servis“ vrlo dobro dođe kada roditelji zimi odu na skijanje, ili na neko od službenih putovanja. Bake i djedovi beskrajno vole svoje unuke, te su spremni pomagati u čuvanju i odgoju unučića. Ali ima već podosta baka i djedova kojima ta obaveza teško pada, jer nemaju snage trčkarati za unucima po stanu, ili u prirodi. Nažalost po našim gradskim kvartovima ima i osamljenih djedova i baka koji kažu kao im teško pada samoća.
Čovjek se svega i svačega nagleda promatrajući i slušajući razne priče djedova i baka. Te osobne priče zvuče optimistično, a često i pesimistično. Statistike i analize o djedovima i bakama provedene prošle godine na razini europskih zemalja, pokazuju da sa brigom baka i djedova i čuvanjem unuka može doći do razdraženosti i depresije u toj staračkoj populaciji. Nisu to zabrinjavajući pokazatelji, jer ne pokazuju veliku statističku mogućnost za depresivnost. Razina mogućnosti za razvoj depresije kod baka ili djedova koji brinu o unucima je u rasponu od 3. do 6.% posto. Ali već se pomalo govori o riziku povećavanja depresije. Još je uvijek teško u Hrvatskoj odijeliti snažnu ljubav prema unucima i mogućnost za fizičko i psihološko preopterećenje baka i djedova.
Psihologija male djece pokazuje da vole biti u društvu baka i djedova, jer se osjećaju sigurnima, te što ne mogu raditi pred roditeljima, to im je dopušteno pred bakom. I ne samo to, djeca imaju vrlo pozitivnu i pomalo smiješnu filozofiju i psihologiju vezanu uz bake. To svjedoči tekst kojeg je napisalo jedno dijete:
„Baka je gospođa koja nema svoje djece nego voli tuđu. Djed je neka vrsta muške bake. On vodi u šetnju djecu i razgovara s njima o ribolovu i sličnim stvarima. Bake nemaju drugog posla nego da budu tu uvijek. One su stare i ne mogu raditi teške poslove ili trčati. Još i ovo: one nas voze u velike trgovine gdje su drveni konji i uvijek imaju nešto sitnog novca. Ako nas izvode u šetnju, uspore kad na putu vide lišće ili grabe. Nikad ne kažu: „ Daj požuri!“ One su obično debele, ali ne toliko debele da se ne bi mogle sagnuti da nam zavežu cipele. Bake imaju naočale i smiješno rublje. Mogu izvaditi svoje desni i zube. Bake ne moraju biti pametne, jer moraju odgovarati samo na pitanja kao: „ Zašto se Bog ne ženi? Ili „ Zašto se psi i mačke ne slažu?“ Bake se s djecom ne razgovaraju svojim rječnikom, kao što to čine ljudi koji nam ponekad dođu u goste. Kad nam čitaju priče, ne preskaču odlomke i ne ljute se kad ih tražimo da nam pričaju priče koje su već ispričale. Svi bi trebali imati bake, jer su one jedini odrasli koji imaju vremena za malu djecu.“
Slušajući često malu djecu vrtićke dobi, ali i onu veću, došao sam do zaključka da veliki broj djece osnovne vjerničke molitve nauči od svoje bake. Unatoč svim pedagogijama i pedagozima, raznim tetama u vrtićima i mogućim kurikulumima, vi prosudite sami da li je „ baka servis“ dobar, ili nije.
Molitva za djedove i bake pape Benedikta XVI.
Gospodine Isuse, rođen si od Djevice Marije, kćeri svetih Joakima i Ane.
Pogledaj s ljubavlju na djedove i bake diljem svijeta.
Zaštiti ih! Oni su izvor obogaćenja
za obitelji, Crkvu i cijelo društvo.
Podupri ih! Neka stareći
nastave biti čvrsti stupovi
evanđeoske vjere za svoje obitelji,
čuvari plemenitih obiteljskih ideala,
žive riznice zdravih vjerskih običaja.
Učini ih učiteljima mudrosti i hrabrosti,
kako bi budućim naraštajima
mogli prenositi plodove svojega
zrelog ljudskog i duhovnog iskustva.
Gospodine Isuse,
pomozi obiteljima i društvu
da vrednuju prisutnost i ulogu djedova i baka.
Neka nikada ne budu zanemareni ili isključeni,
nego da uvijek budu
uvažavani s poštovanjem i ljubavlju.
Pomozi im da žive spokojno
i da se osjećaju dobrodošlima
u svim godinama svojega života koje im daješ.
Marijo, Majko svih živih,
skrbi bez prestanka za djedove i bake,
prati ih na njihovu zemaljskomu hodočašću.
Po svojim molitvama, udijeli da sve obitelji
jednoga dana budu ujedinjene
u našoj nebeskoj domovini,
gdje čekaš cijelo čovječanstvo
da dođe u veliki zagrljaj života koji nema kraja. Amen!
vlč. Vladimir Trkmić
