Izrađujmo adventske vijence svojim djelima.
Upalimo svijeće lijepim i pozitivnim razmišljanjima koja imamo o drugima, a potom svojim riječima i djelima. Kada o drugima počnemo misliti dobro, onda se u našem srcu neće širiti prostor za međusobna uspoređivanja i nadmetanja, zavist i ljubomoru, već ćemo svakog bližnjega stvarno gledati kao svoga brata ili sestru, smatrajući da svako zlo koje radimo na njegov račun u konačnici radimo protiv sebe i Boga.
Izrađujmo adventske vijence svojim djelima. Ne mora se znati gdje smo sve pružili ruku pomoćnicu, u koju smo škrabicu ubacili svoj novac za potrebite. Ne mora se znati u kojim udrugama sve volontiramo i kada se sve odričemo od hrane i koji su to petci ili neki drugi dani kada postimo. Ne mora se uvijek znati da redovito idemo na mise zornice, te preko društvenih mreža svima objaviti da smo jedan od onih revnih i praktičnih vjernika.
Izrađujmo adventske vijence svojim djelima. Kristovo mistično tijelo svojom patnjom u tišini. Svojom šutnjom kada bismo najradije nekome sve sasuli u lice. Svojom strpljivošću prema onima koji su sporiji u redu ispred nas i koji se već pomalo gube. Svojim opraštanjem onima koji nisu zaslužili. Svojim pogledom i osmijehom svakome donijeti vedrinu i toplinu pa i onima koji nas čudno gledaju i koji misle da nismo baš svoji.
Kada se tako počnemo pripremati za Božji dolazak na ovaj svijet, onda će ljudi oko nas već osjećati njegovu prisutnost oko sebe, onda će naši šareni i bogato ukrašeni adventski vijenci potvrđivati ono što doista mi jesmo, a ne nam služiti samo kao paravan iza kojega se sakrivamo. Kada naš život postane makar jedno svjetlo na tom adventskom vijencu onda će doista biti ispunjene one Kristove riječi: Vi ste svjetlost svijeta!
