Izrael živi u nadi dolaska Mesije, upravo kao što je to svojstveno svim narodima koji nemaju svoju vlast ili im se ta vlast iznevjerila i počela slušati tuđe naredbe, koje škode narodu, kao što je slučaj kod nas. Proroci i psalmi hrane tu poruku.
I sveti Marko priča o tome. On priča o zadatku dvojice učenika koji dovode magarce da uđe u Jeruzalem. Marko donosi na početku muke Gospodnje oduševljenje naroda pri njegovom ulasku u Jeruzalem. Oduševljenje naroda nadilazi svako očekivanje Mesije. Oni sanjanju o ponovnom dolasku kralja Davida, a Isus dolazi na magarčiću što nije znak izvanjske moći „Davidova Sina.“ Zbog toga se, naročito uhićenjem Isusovim, oduševljenje u času mijenja.
I mi moramo učiti od apostola i naroda: S Isusom Sinom Davidovim ne dolazi zemaljski Mesija s moću. Dolazi Isus Sin Božji koji snagom nenasilne ljubavi do smrti uspostavlja nenasilno kraljevanje Božje. Markovo evanđelje donosi najstariji izvještaj muke i smrti Isusove i to malo godina nakon Isusove smrti. Temeljna riječ prati taj izvještaj: izručen, predan. On predaje svoj život kao Janje Božje za spas i oslobođenje ljudi od njihovih grijeha. To prati njegovo izručenje od početka do smrti.
Nakon početnog oduševljenja sve više se Isus suočava s odbijanjem. Njegov put u smrt na križu na koju su u Rimskom carstvu mogli biti osuđeni veliki razbojnici koji nisu rimski građani objava je neizmjerne ljubavi Božje u prividnoj nemoći. I mi molimo na početku velikog, svetoga tjedna za milost da Isusov život s njegovom smrću iz ljubavi iznova i dublje razumijemo i naša srca uzdignemo u molitvi Bogu i u sudjelovanju u muci i smrti Isusovoj za naše grijehe, s pitanjem kako smo se mi okoristili njegovom smrću za oslobođenjem od grijeha. Je li Isus za nas uzalud umro najsramotnijom smrću. Naš vlastiti život želimo shvatiti kao put hodočašća skupa s Isusom. Isus je s nama u svakom času našega života, a naročito u bolesti i muci ovoga života.
Povjerimo se našem Otkupitelju Isusu Kristu i molimo njegovu Majku Mariju, koja je trpjela kao majka zbog smrti svoga Sina. Ona također sudjeluje i u našim bolima. Isusov život završava na zemlji trijumfalno uskrsnućem. Grijeh Adamov neočekivano je pobijeđen smrću Kristovom kojoj slijedi uskrsnuće. Svi mi imamo sudioništvo u uskrsnoj pobjedi Kristovoj. S radošću i mi prihvaćamo Krista kao dar našeg otkupljenja. U Bogu smo našli izvor života u njegovoj ljubavi radi koje se nije plašio smrti križa da nas spasi. Procesija je znak sudioništva u Isusovom hodu radi našega spasenja.
Don Luka Vuco
