“Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” (Mk 7, 1-13)
Kad iz središta čovjekovog života iziđe ono bitno, sporedne stvari zauzmu glavno mjesto: iznenada se namnože toliko da čovjek više ne razlikuje bitno od nebitnog, važno od nevažnog. Sve postaje iznimno važno i zabrinutost raste, jer ništa se ne smije propustiti.
Kad iz čovjekovog srca iziđe ljubav koja usmjerava prema drugome, onda njezino mjesto zauzmu pravila i propisi. I onda čovjeku nisu više na prvom mjestu ljubav prema Bogu i bližnjemu, već ljubav prema vlastitom usavršavanju i ispunjavanju propisa. I tako čovjek, zabavljen samim sobom, ne vidi više života ni radost.
don Boris Vidović
