Mnogi ljudi ne uspiju do kraja korizmenog vremena održati odluke koje donesu na početku korizme.
Jedan od razloga je taj što slikovito rečeno preuzmu preveliki zalogaj a nisu još dovoljno spremni sažvakati, odnosno nisu još dovoljno spremni da se uhvate s njime u koštac, a drugi razlog je nedovoljna ustrajnost ili manjak motivacije. Na početnu svi doista imaju najbolje namjere i odluke, ali mali broj ljudi te odluke pretvori u trajnu promjenu. Koji god razlozi i uzroci bili čovjek prije svega treba upoznati sebe.
Korizma je vrijeme otkrivanja onoga pravoga sebe, u molitvi i meditaciji traženja Božje volje za svoj život. Jednom kada otkrijemo Božju volju za svoj život to je način da najbolje upoznamo sebe. Jedan od način da bi odluke korizme postale cjeloživotne odluke jest ozbiljnost s kojima im se pristupa. Sa stavom „malo bih a malo ne bih“ ne postiže se ništa. Tek kada čovjek prihvati te odluke kao prioritete započinje njegova preobrazba.
Korizma znači krenuti od nule. Biti svjestan svoje prave veličine pred Bogom. Korizma znači promijeniti svoju svakodnevnu perspektivu i promatrati svoj život dugoročno a ne samo od danas do sutra. Korizma ne znači samo baviti se nekim kozmetičkim i vanjskim promjenama, već duboko zaći u sebe i prepoznati prostor u kojem treba djelovati, te napraviti promjenu koliko god ona bila bolna i teška.
Ima jedna poslovica koja kaže kada poželiš odustati sjeti se razloga zbog kojeg si izdržao tako dugo. Sjeti se Isusa na križu i onoga što je za tebe prošao. Sjeti se svih onih strahova i sumnja koji su te kočili i sprječavali te da živiš puninu dara života koje ti je Bog dao. Tada ćeš shvatiti da ne možeš ni trenutak više gubiti da bi živio isprazno. Koji god bio tvoj cilj s Bogom je ostvariv. Neka on bude tvoj pratitelj na tvom putu promjene i tvoj cilj svakoga dana.
