Kao kršćani ne moramo imati nikakav strah pred budućnošću, jer se povjeravamo Bogu. Vjerujemo obećanju Isusovu da se nebeski Otac brine za nas. On zna što mi trebamo.
Ni bliža budućnost nas ne treba potresti. U Evanđelju stoji da će Isus doći s velikom moću i slavom suditi . Božja moć je drugačija od onoga što mi pod moću predočavamo. Ta moć nema ništa s tlačenjem i prisilom. Bog je već jednom pokazao u svom dolasku na zemlju moć u jednom djetetu. Božja svemoć je stvaranjem pokazala svoju ljubav prema ljudima.
Bog je ljubav i to je njegovo biće i ono će se također pokazati i u njegovom drugom dolasku na koncu svijeta. On ne može drugo objaviti nego samog sebe. Naš život je upravljen prema susretu s Bogom i povezivanju s Njim. Opomenu o budnosti moramo uzeti ozbiljno kada u adventu molimo: Budni budite i molite! Ili ustanemo rano na Zornicu.
Nemojte da vas smetu svakodnevne brige. Kao što svi ljudi moraju bit upravljeni prema Bogu to mora biti svaki čovjek da bi bio svet pred Bogom. Bog ne dolazi tek na koncu svijeta. „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“, kaže Isus. Kad molimo skupa sjetimo se Isusove riječi: „Gdje se dvoje ii troje okupe u moje me Ja sam s njima.“ Advent je vrijeme razmišljanja . To je početak nečega novoga. Radi se o smislu našega života za što živimo i kuda idemo. Apostol Pavao poziva da odložimo djela tame i obučemo oružje svijetla. Noć prolazi, a dan se približava.
Taj dan je Krist koji se pojavljuje na koncu vremena. Nitko ne zna dan ni čas . On dolazi kad ga nitko ne očekuje. Želimo vrijeme adventa kao dar Božji primiti. Da nas na tom putu prati molitva Blažene Djevce i svetaca na putu vjere i pouzdanja u Boga. Zbog toga se pale adventske svijeće kao simbol svjetla koji nam donosi Isus.
U tom smislu jedna švedska priča glasi: U ljetno vrijeme kad je sparina prekrila svijet oko podne i ptice su skrile glave pod krila. Tada zeba podiže glavu i upita: Što je život? Sve su bile pogođene istim teškim pitanjem. Ruža se pojavila iz pupoljka i rekla: Život je razvitak . Tada je leptir obletio sve skupa i rekao.: Život je čista radost na sunčanoj svjetlu. Duboko ispod stabala mrav je vukao slamku triput veću od sebe i rekao: Život nije ništa nego muka i rad. Razvio se razgovor i stala padati kiša koje reče: Život se sastoji od plača; život nije ništa nego plač. Visoko je letio orao i pravio veličanstvene krugove koji je rekao: Život je nastojanje za visinom. Tada se spustila noć. Nakon nekog vremena jedan čovjek je išao pustim ulicama, očito pijan. On promrsi kroz usne: Život je stalna potraga za srećom i lanac razočaranja. Nakon duge noći pojavilo se crvenilo zore koja reče: Kao što jutarnje crvenilo početak dana, tako je život prodor i početak vječnosti.
Luka Vuco
