Božje kraljevstvo nije isključivo sintagma koja se odnosi na mjesto geografskih određenih granica kakvim je primjerice bilo ograničeno neko povijesno kraljevstvo u prošlosti vladavina.
Božje kraljevstvo odnosi se na Božju ponudu čovječanstvu kojeg Bog donosi ljudima putem Isusa Krista, druge božanske osobe. Isus Krist je unikatna i nepogrešiva slika Boga koji je živ i koji želi sudjelovati u životu svakog čovjeka. Boga koji poštuje čovjeka i želi mu putem dara slobodne volje pružiti šansu da se slobodno i svjesno odluči oduševiti ponudom koju ima za njega putem Isusa Krista.
No, što je to zapravo Božje kraljevstvo ako ono nadilazi ljudsko ograničeno razmišljanje geografskih shvaćanja? Prema dosad navedenin činjenicama u ovom tekstu jasno je da se ono odnosi na osobu koja ga donosi, Isusa Krista, no kako da čovjek 21. st. približi sebi Božje kraljevstvo? Kako da ga shvati na način na koji je to Isus propagirao, živio? Kako da Božje kraljevstvo čovjeku suvremenog stoljeća postane konkretno, aktualno? Kako bi se moglo postići da Božje kraljevstvo postane moderno u stoljeću u kojem su mnoge stvari koje čovjeka opterećuju postale moderne i poželjne? U stoljeću koje samo po sebi slovi kao moderno, izuzetno tehnološki napredno, itd.?
Ako bi se kraljevstvo Božje shvatilo isključivo kao mjesto s eshatološkim prizvukom površno bi se moglo zaključiti kako ono nema svrhu u zemaljskim okvirima. No, Božje je kraljevstvo svijet novih međuljudskih odnosa. Odnosa koji se baziraju na Isusovim odnosima prema ljudima koje je propagirao za vrijeme nakon svog utjelovljenja, odnosno života na zemlji. S obzirom da je Isus jedina istinita i prava slika Boga, na temelju njegovog ophođenja prema ljudima zaključuje se što konkretno Božje kraljevstvo uključuje. Poštovanje i ljubaznost u konkretnim životnim situacijama prema svakom čovjeku bez iznimke i biranja određenih pojedinaca. Božje kraljevstvo prepoznaje se po navedenom i postoje mnogi ljudi koji za Isusa još nisu čuli, a ponašaju se prema načelima Božjeg kraljevstva i dok nažalost postoji puno ljudi koji su za Isusa čuli i mnogo više od toga, a ponašanja Božjeg kraljevstva ih ne zanimaju niti su fascinirani Isusovom životnom ponudom. Trpaju Isusovu ponudu među crkvene zidove i tzv. obavljanje sakramenata. Na kršćansku vjeru ne gledaju kao na životnu priliku nego sputavanje vlastite slobode i tu leži sav problem svrstavanja pripadništva kršćanstvu na krsni list. No, Isus tvrdi: „…kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17, 21)
Poštovani čitatelju, kraljevstvo je Božje među nama svaki puta kada pokušavamo slijediti Isusove manire ophođenja prema ljudima. Svaki puta kada odlučimo jednostavno i bez puno buke kroz život. Svaki puta kad nastojimo razmisliti kako bi Isus volio da reagiramo u određenim životnim situacijama, što bi on učinio? Tada se ponovo vraćamo na Božje kraljevstvo koje nam nudi izvanredne mogućnosti ponašanja. No, potrebno je biti i dovoljno mudar i hrabar slijediti principe Božjeg kraljevstva i na taj način ispuniti Isusovu želju da kršćanstvo bude što rasprostranjenije. I zato Isus šalje obećanog Duha na svakog čovjeka koji priznaje svoju ograničenost u življenju kršćanstva u konkretnim životnim situacijama, u življenju Božjeg kraljevstva. Božje kraljevstvo je također živi Bog na djelu jer svaki puta kada se odlučimo ponašati kao Isus prema ljudima, Bog djeluje preko nas s obzirom da čovjek sam svojim snagama ne može nadvladati posljedicu istočnog grijeha koja čuči u njemu iako je istočni grijeh izbrisan i oprošten krštenjem. Stoga, molimo za sposobnost življenja kršćanstva u ovom zahtjevnom modernom stoljeću.
Sandra Čukelj
